Cuore di suono

Piše: Vlado Tomašević

 Maestralna izvedba ili djelo velikog maestra? Nebitno zapravo, jer kako god okrenete stvar, Audio Analogueovi integrirac i CD player očaravaju sva čula, a najviše ono sluha, pošto su do srži prožeti finom teksturom nesvakidašnje glazbene nadarenosti i stilskog šarma kojeg jedino Talijani mogu i ponuditi.

 Nakupilo se godina kako sam se počeo baviti najbolje zvučećim hobijem na svijetu. Ipak, posljednje desteljeće i pol ostati će mi u posebnom sjećanju radi hrpe novotarija koje su nas sve zadesile. Od pojave CD-a kao formata, pa do osebujnih 3D televizora ili Hi-Fi PC-a kojima svjedočimo danas, razvoj u multimedijalnoj industriji zaskočio nas je sve na prepad i obasipao sa toliko novotarija, koje su ostale u našim domovima, koliko ih sve zajedno nismo vidjeli od pojave stereo reprodukcije. Od brda formata i medija do novih inženjerskih rješenja u području amplifikacije, te stilskih uradaka koje su potpisivali poznati industrijski dizajneri, brojna rješenja u industriji kućne zabave izravno su odjekivala u svijetu klasičnog Hi-Fi-a.

 I ma koliko god se proturječilo u popularnim audiofilskim raspravama, bilo od strane struke, korisnika ili medija, svi će se složiti oko jednog: Silovit napredak u segmentu kućne zabave, evidentno je i neosporno doprinjeo i osjetnom sazrijevanju stereo komponenti na svim područjima. Mikroprocesorski kontrolirana integrirana pojačala danas su svakodnevnica, CD playeri koji koriste DA tehnologiju prisutnu u vrhunskim studijskim uređajima nalaze se na većini polica renomiranih shopova diljem Lijepe naše, a ako vam fizički medij jednostavno ide na živce, u svakom boljem Hi-Fi dućanu možete pronaći audio sučelje (bilo DAC ili iPod dok ili sve skupa ili...[umetnite sami]) koje će ponuditi performanse na razini bilo kojeg kvalitetnijeg CD playera dok vas neće koštati ništa više.

 Sav taj napredak se osjeća i u zvukovnim performansama. Nemoguće je ne primjetiti kako je posljednja 'petoljetka' pokazala kako i nešto po zamisli toliko arhaično te razrađeno, obrađeno i prerađeno do najsitnijih detalja i u svim mogućim kombinacijama, poput stereo pojačala može u performansma napredovati toliko da se čovjek, nakon što posluša pokoji moderni integrirac od 10.000,00 kn - 15.000,00 kn, lako zapita griješi li, varaju li ga uši 'prolupale' od silnog slušanja svega i svačega ili stvar jednostavno istinski radi do te mjere gdje se postavlja pitanje zašto takvi skokovi u performansama nisu bili dostupni i prije. Jer, eto, spomenuh upravo posljednjih pet-šest godina baš stoga što su razlike među generacijama istih modela izrazito zorno demonstrirane. I prije su postojale, naravno, no povremeno ste se, slušajući nešto novo, morali dobrano potruditi kako biste ustvrdili da vas jednostavno navika slušanja i placebo efekt nisu mučki sapleli u svoju mrežu podsvjesne prevare. Svakako je i to napredak, pogotovo ako niste znali do kojeg stupnja može ići. Imate dobar uređaj, proizvedu novi i već samim time što je onaj prethodni bio dobar, svaki zvukovni i vizualni pomak definitivno se računao kao značajan napredak, a u odnosu na nešto što je već dobro.

 Tako sam i posljedni susret sa Audio Analogue elektronikom imao pred poštenih pet-šest godina i od tada nisam imao doticaja sa proizvodima ove talijanske radionice. Puccini, Bellini, Donizetti i ostala oprema, u ovom ili onom periodu tih godina, zatekla se i u mojoj polici. Osim, stvarno best-buy performansi, a pogotovo popularnog Puccini integrirca (koji i nije bio odveć skup, koliko se sjećam) i famoznog Mestro CD playera, imali su i svojih promašaja, poput nikada šire prihvaćenog Mestro integrirca, a niti dizajn im nikada nije odskakao od nekog standarda, dok su čudnovate dimenzije uređaja uvijek bile predmet rasprave esteta, minimalista i ortodoksnih ljubitelja full-size uređaja. Još dvije nepovoljne stavke po AA vezane uz domaće tržište su zasigurno dug izostanak lokalnog distributera kao i glasine o lošoj pouzdanosti i slaboj raspoloživosti rezervnih dijelova, koje su se brzo poput munje počele širiti domaćim Hi-Fi krugovima i kružocima, što je AA dovelo u nezavidan položaj bez obzira na odličan odnos cijena/performanse, jer su i potencijalni kupci i potencijalni uvoznici ubrzo po saznanju kako je pouzdanost upitna, odmahivali glavom na sve protuargumente...

Stara poznanstava

 Damir Boltek – vlasnik i voditelj prodaje DB Audia - gospodin je u svojim četrdesetima, vrlo simpatičan, otvoren, 'nepatvoren', prirodan i sa velikim iskustvom u ovom našem hobiju - što ga samo po sebi ujedno čini i odličnim te vrlo zanimljivim sugovornikom. Kada vas put konačno nanese na kraj Jasenovačke, obiteljska kuća g. Bolteka će vam zasigurno biti sljeva dok se preko puta nje smjestilo njegovo malo Hi-Fi carstvo. Mali, intimni i ugodno sređeni shop sa dvije slušaonice, jedno je od onih mjesta koje jednostavno želite posjetiti radi odlične atmosfere i hranjenja pogleda i ušiju sa 'puno lipih stvari'. Jesam li spomenuo kako osim Audio Analoguea Damir uvozi i Vyger gramofone, famozni Ayon Audio, ništa manje legendaran Acoustic Arts i nešto manje poznat (no uz ogroman potencijal pokazan nedavno i na prezentaciji u Audiofil.net Klubu) Audium. Da – lijepo je doći u shop dupkom pun zaista lijepih stvari no opet, dovoljno jednostavan i prirodan (kao i sam gazda) da vam radi curenja slina ne bude baš toliko neugodno.

 Ono što sam o samom g. Bolteku smetnuo s uma, a čim sam ga vidio se vratilo, je što je Damir i stari povremeni posjetioc Audiofil.net Kluba. Tada sam i shvatio kako sam kroz sve ove godine poneko lice, očito, i zaboravio. Ipak ponovno upoznavanje, prošlo je u najboljem svijetlu, a kao što sam već i rekao – uz Damira kao sugovornika, vrijeme je proletjelo u kvalitetnim razgovorima o najfinijim nijansama našeg hobija, kao i starim 'ratnim' pričama iz nekih simpatičnih prijašnjih vremena kada se Hi-Fi ozbiljnije tek pojavio u novonastaloj nam državi. Tako sam i otkrio Damirovu ljubav spram Audio Analoguea koja datira još od 'stoljeća sedmog' (kao i prema ostalim brendovima koje radi) te je ovo čovjek koji zaista jako dobro poznaje robu sa kojom radi pošto je većinu svoje hifističke karijere ujedno i živjeo s njom, a pogotovo sa AA. E sad, kad vas netko uz te argumente uvjerava kako je preuzimanje AA od strane Futura grupacije donijelo mnoštvo dobrih stvari za ovu tvrtku te je sam AA svjestan svojih 'duhova prošlosti', pa stoga ovaj put jamči posvemašnje zadovoljstvo, svakom kupcu, kako po pitanju, performansi, tako i po pitanju pouzdanosti te servisne podrške, jasno vam je da moje odobravanje i optimistično očekivanje imaju čvrste temelje. I tako nakon cijelog popodneva ugodnih razogovora,  pun novostečene vjere i nadobudnih očekivanja, strpao sam uređaje u 'gepek' pozdarvio se s Damirom i pojurio u smjeru 'jazbine' kako bih brže bolje provjerio 'pije li vodu' cijela ta priča....Sigurno se već pitate kako sam uspio provesti cijelo jedno popodne negdje, a još ni spomena o The Gospođi....e pa ovaj puta ga ni neće biti – 'sporno' popodne je bila na nekom tulumu s frendicama, pa na poslovnom putu, pa u posjetu rodbini, i na kraju je nisam niti vidio gotovo svo vrijeme trajanja ove recenzije.

Audio Analogue – antologija

 Činjenica je kako niti AA, kao ni većina brendova koje obrađujemo na ovim stranicama ne treba pretjerano predstavljanje verziranoj audiofilskoj publici, no ipak, zanimljiv je modus operandi ove obiteljske manufakture, nastale u Toskani – ujedno rodnom kraju velikih, eklektičkih genijia poput Leonarda da Vincija ili Galilea. Vlasnici iz obitelji Blanda, zajedno sa glavnim dizajnerom Marcom Manuntom u svoje proizvode i svoje ideje unose dozu zrelosti kakvu i očekujete od jednog ozbiljnog proizvođača – iako su potpuno au courant glede dostupnih novih tehnologija, nikada neće srljati i gurati najnovije u svoj uređaj kao jedino i najbolje, već će oprezno odabrati svaku komponentu koju će ugraditi i time zajamčiti opitmalnei trajne performanse uz već dobro poznatu povoljnu cijenu tih produkata. No baš što se samih odličnih performansi tiče, AA ima i jedno tajno oružje. Njegovo ime je Claudio Bertini – 'zlatouhi' lokalni distributer, u svojem poznavanju materije i minucioznosti prilikom ugađanja svakog novog uređaja može uredno parirati imenima poput možda čak i Kena Ishiwate. Njegovo igranje sa otpornicima i kondenzatorima u perfekcionističkoj potrazi za maksimumom koji se može izvući iz pojedinog uratka podsjeća podosta na legendarne i slikama ovjekovječene scene ugađanja nekih od najboljih modela Sonus Faber produkcije od strane mitološkog dizajnera zvučnika  – g. Franca Serblina.

REV2.0

 Što bi bilo skraćeno od Revision2.0 ('revizija dva' – eng. Op. a.), je način na koji Audio Analogue označava posljednju generaciju uređaja Maestro linije, kako bi (osim novog i modernijeg dizajna) bilo svima jasno dato do znanja da je ovdje riječ o jednoj sasvim novoj vrsti 'zvijeri'. A zvijeri bome i jesu jer, osim natprosječnih gabarita i pojačalo i cd player teže poput omanjih termoakumulacionih peći. 19 kg 'žive vage' za integrirac i 15 kg za cd player je sasvim dobvoljno kako bi u nazovi srednjoj klasi predstavljali definitivnu tešku kategoriju uređaja. Čak je i smještaj u policu bio dosta otežan radi ogromne dubine od preko 40 cm po uređaju. U ovakvim situacijama, a kad usporedim ove sa nekim od uređaja koje sam testirao u ovom cjenovnom razredu (gdje je i kompaktnost dobar dio komercijalnog imagea nekog brenda), prođe mi glavom analogija vezana uz pozere i prave momke, no o tome nekom drugom prilikom.

  Settanta, što znači sedamdeset na talijanskom je ujedno i broj watta kojima Maestro integrirac raspolaže pri 8 ohma impedancije, dok na 4 ohma nudi 125 watta. Ova 'mrcina' ogromna je prema bilo kojem standardu - kao što sam već napisao - uz preko 40 cm širine i dubine, kockasta površina se izdiže čitavih 16 cm iznad nosive površine na koju ste je položili. Uz šest linijskih ulaza (od kojih jedan programabilan i kao MM/MC phono ulaz), Settanta raspolaže i sa balansiranim (XLR) ulazom, izlazom za snimanje te pretpojačivačkim izlazom i (AA očito misli i na budućnost) RS-232 priključkom radi što lakše integracije u multiroom sustave. Po jedan par masivnih priključaka za zvučničke kabele će prihvatiti svaku vrst terminacije od gole žice do vilice. Dobar dio mase ovog uređaja čini pozamašni napajački toroidni transformator koji posjeduje odvojene izlaze za napajanje svakog kanala pojedinačno. Pasivne komponente ugrađene, najviše su kvalitete, većina ih korištena, je proizvedena prema vojnim specifikacijama, uz minimalne tolerancije, te ovdje nalazimo metal-film otpornike, polipropilenske kondenzatore, ultra-brze elektrolite, velikog kapaciteta i minimalnih gubitaka, naravno svi brand name, birani prema aplikaciji unutar samog uređaja.

 Settanta je vrlo jednostavno pojačalo za korištenje – sve se odvija preko dva rotirajuća kontrolera smještena na prednjoj strani uređaja, između velikog i preglednog PLED matričnog zaslona. Još jedna zanimljiva osobina uređaja je što se prvi linijski ulaz (Input 1) može 'programirati' kao čisti linijski, MM ili MC gramofonski ulaz. Jedna od poznatih stvari za AA no isto jedna praktične prirode jest i mogućnost uključivanja/isključivanja pojačala preko rotirajučeg kontrolera zaduženog za upravljanje razinom glasnoće.

 Mestro CD pak, je dobro poznata priča audiofilima sa više iskustva, koji su već i prethodnu inačicu objeručke prigrlili kao uređaj koji u svojoj klasi rijetko može posustati pred konkurencijom u bilo kojem aspektu reprodukcije. Revizija 2 je detaljno dorađen i prerađen stroj koji nudi gotovo vrhunske komponente bez obzira o kojoj klasi uređaja pričali. Respektabilan je podatak kako je transport korišten u Maestro CD Playeru poznati Teacov CD-5010A. Ova uglađena i masivna mehanika gotovo i ne ispušta zvuka prilikom rada i otvaranja te zatvaranja ladice što je vrlo pohvalno. Također, kao što i sama nomenklatura daje naslutiti (Maestro 192/24 REV2.0), ovo je jedan upsampling player, a u tu svrhu koristi odlične Analogue Devices AD 1896 konvertere frekvencija (SRC konvertere) te AD 1955 192/24 DA pretvarače. Izuzev ovih aduta, Mestro CD, poput Maestro integrirca, raspolaže sa vrhunskim analognim elementima, namjenski dizajniranim sklopovljem za svaku funkciju, kao i potpuno odvojenim sklopovljem za balansiranu funkciju i potpuno odvajanje kanala. Od priključaka, Maestro CD raspolaže sa stereo linijskim izlazima (RCA) kao i balansiranim (XLR) S-PDIF koaksijalnim digitalnim izlazom (što uopće nije loše uzme li se u obzir kvaliteta samog transporta) te (kao i pojačalo) RS-232 priključkom radi što lakše integracije u sustave kućne automacije.  Zaslon je isto PLED, a CD playerom se lako može upravljati i s prednje strane zahvaljujući skupu upravljačkih tipki, smještenih s desne strane zaslona. Uh, oh! Umalo zaboravih – Bernini je prilikom razvoja ovog urešaja išao do te ekstremene mjere (za ovu klasu uređaja) te je u player ugradio dvostruke transformatore, kako bi svakoj sekciji osigurao zaseban izvor, što ukupno čini osam setova izlaza iz oba transformatora. Zastrašujuče zapravo!

 Oba uređaja su (konstrukcijski gledano) izvedena na razini koje se niti jedan (bez greške i bez zabune – dobro ste pročitali – niti jedan) teški hi-end uređaj nebi posramio. Dobro popunjena, masivna aluminijska kućišta jamstvo su eliminacije neželjenih vibracija, dok je završna obrada na razini filigranske švicarkse perfekcionističke preciznosti. 'Friški' dizajn, koji su ovi uređaji dobili definitivno je moderan, a polirani aluminij, uvijek lijepo izgleda u polici...pogotovo ako imate dva komada koja radi samih gabarita privlače pozornost na sebe, ali uz te gabarite odišu sa dovoljno stila i elegancije da njihove dimenzije nisu jedini razlog radi kojeg ćete baciti pogled na njih. Dapače, u prvi mah nećete niti shvattiti koliko su zaista veliki. Pohvalno. Dabome. I onda još malo.

Forma ili funckija

 Jedna od stvari koja mi je možebitno zasmetala kod ovih uređaja, a koju moram navesti u vidu objektivnosti ovog testa je svojevrsno nedorečena funkcionalnost uređaja. Iako je CD player odrađen izuzetno dobro, što se funckija tiče, ipak nije na razini moje (do dan danas po tome pitanju) reference – Quadovog CDP-II uređaja koji jednostavno raspolaže sa toliko dodatnih opcija koliko niti jedan CD player nigdje ni blizu u ovoj klasi ne nudi. No standardi su jedno, a Quad je drugo. Digitalni ulazi i izlazi, odlično ugrađeno pretpojačalo, i dodatne funkcije šlag su na tortu playera koji je s razlogom posljednijh desetak godina jedan od najbolje opremeljnih uređaja na tržištu u svojem razredu. No kao što sam već rekao, to i nije tolika mana, koliko me možda zasmetala nemogućnost zatamnjenja/potpunog isključivanja zaslona na oba uređaja. Još jedna stvar koja je nepraktična su daljinski upravljači – iako će roatcioni enkoder na pojačalu omogučiti paljenje i fino podešavanje glasnoće u segmentima od 0 – 72 po jedan segment, ako isto pokušate učiniti preko masivnog haute couture željeznog daljinskog upravljača, nerijetko ćete preskočiti po tri stupnja. Isti takav daljinac (uz drugi raspored tipaka) će u slučaju prebacivanja pjesama na CD playeru jednom prihvatiti trenutno komandu za prebacivanje dok ćete drugi puta morati pritisnuti tipku za prebacivanje po tri puta dok se skladba ne prebaci. Brzo prebacivanje pet pjesama? Zaboravite. Polako ali sigurno – jedino tako. Ipak, AA već neko vrijeme radi na tome, a trenutno postoji i opcija dokupa daljinskog upravljača pomoću kojega možete precizno upravljati sa oba uređaja pomoću jednog kontrolera, no ovaj pak izgleda kao jedan od onih jeftinih plastičnih daljinaca kakvog ste imali na starim VCR playerima. Ponavljam – nije teška kritika, no s vremenom može dovoljno isprovocirati korisnika da počne misliti o tome. Iskreno se nadam stoga kako će AA poraditi na tome, kao što je i obećano.

Presto!

 Prije no što se upustim u opise zvukovnih dosega ovih uređaja, moram spomenuti kako u originalnom pakiranju uz uređaje serijski dobivate BCD strujne kabele vrijedne oko 200 Eura/komad. Iako sam probao i sa drugim strujašima, moram naglasiti kako je testiranje izvršeno korištenjem ovih kabela pošto dolaze u paketu kao serijski dio uređaja...što se u konačnici pokazalo kao neloša kombinacija.

 Što se pak, postupka usviravanja tiče, kako su uređaji bili novi, onda precizno mogu ustvrditi kako će CD player svoje čari pokazati već kroz 3 – 4 dana, dok ćete pojačalo morati 'pržiti' dobrih desetak dana u 24/7 režimu. Dakle pošto većina korisnika nije to u mogućnosti, računajte barem tri tjedna usviravanja do pojave prvih kvalitativnih pomaka u zvuku. I da – obavezno prvo pojačalo usvirati! Dva su odvojena svijeta kada pojačalo radi 'iz kutije' i nakon što se kroz par tjedana 'aklimatizira' u hi-fi polici.

 I upravo ovdje počinje i priča o zvuku ovih uređaja – sa Maestro Settanta integriranim pojačalom. Naslušao sam se, naime, svakojakih priča o starom Maestro integrircu, što su bile i ubuduće će ostati samo priče o starom Maestro integrircu. Iako sam u konačnici ocjenjivao sustav kao cjelinu – svakako sam i isprobao obje komponente kao samostalne uređaje i upravo stoga nedvosmisleno mogu ustvrditi nekoliko činjenica o oba uređaja zasebno ali i oba gledano kroz prizmu ovdje testiranog sustava.

 Naime, Maestro Settanta REV2.0 je jedna sasvim druga zvijerka. Onog trenutka kada ga spojite na zvučnike prvo što ćete osjetiti je kako vas netko tu laže...barem po pitanju snage – kontrola kojom ovaj uređaj raspolaže jasno daje do znanja, kako su Talijani, barem na papiru, prikrili stvarni potencijal ovog uređaja. Bez obzira tjerate li male dvostazne kutije ili Apogee Scintille, Maestro Settanta ne posustaje. Njegova neumornost prikazuje se kroz vrhunsko iznašanje dinamičkih karakteristika skladbi poput Mahlerove Druge simfonije, Žarptice I. Stravinskog ili Korsakove Šeherezade. Bez obzira pričamo li o snažnim allegrima Šeherezade, naglim provalama Žarptice ili brutalnom andanteu Druge simfonije, Maestro Settanta niti u jednom trenutku ne dostiže plafon snage već ostavlja dojam tolike rezerve da ćete povremeno zaboraviti kako u polici imate integrirac od 70 W po kanalu i lako ga zamjeniti sa nekim moćnim Levinsonom ili Spectralom. Nema ovdje kompresije ili raskalašenosti u basu. Definicja je prisutna (možda ne na razini spomenutih vrhunskih uređaja) kao i odlična dubina, što jedino može zajedno i postojati ako posjedujete snažan i neutralan uređaj poput Settante. Neutralnost je još jedna vrlina ovog integrirca. Spojite na njega drugi player i odmah ćete uvidjeti čija majka crno runo prede. Nema laganja kod ovog uređaja, ima glazbenog dara, kada izvor to omogući ali nemojte se prevariti misleći kako će ovo pojačalo oprostiti loše okruženje u kojem radi. Mrziti ćete sebe radi lakovjernosti, a imajte na umu kako je i AA jedna od onih tvrtki koje bije glas solid state elektronike cjevnog zvuka. U slučaju Maestra Settante – ovo nije istina. Snaga, autoritet, neutralnost, muzikalna elegeancija i lakoća prezentiranja materijala bez i trunke zamora ma koliko god dugo tjerali ovaj uređaj, vjerojatno će stubokom promijeniti mišljenje o AA pojačalima čak i najzadrtijih nevjernika i propagatora loših sjećanja zaboravljene prošlosti. Ovo pojačalo je moderan stroj, oplemenjen istim takvim soničnim karakterom, koji se zvukovno može nositi sa svim ili ičim za što mislite kako radi bolje.

 A onda još kada uđe u tandem sa Mestro CD-om – zabava može početi! Pomalo svilen, no brz i precizan zvuk playera, u suradnji sa Settantom koja sve odlike ovog uređaja iznosi bez pretenzija tj. na najbolji mogući način – nenametljivo daje do znanja kako ste spojili još jedan odličan stroj i kako ovaj tandem gledano po kombinaciji cijena/kvaliteta nudi živost, snagu, performanse i 'užitak u vožnji' jedne Alfe...ali uz znatno manje problema u radu. Mikrodinamika i pozornica koju će player rekreirati, rezolucija i timbar koje će prenjeti do vaših ušiju, mogu jedino bit zastrte lošim izborom zvučnika ili ožičenja, što vam ovi uređaji neće (isto kao što nebi niti moji Nordost kabeli) oprostiti. Stoga ako ne možete locirati violinu u lentu drugog stavka Šeherezade, ne krivite ovu elektroniku, već uzročnika potražite drugdje jer ova elektronika su čistokrvni primjerci onog što isksutvo i znanje u hifi-u, uz primjenu moderne tehnologije mogu ponuditi za ne preveliku cijenu čak i zahtjevnom audiofilu.

 Nedostatak digitalnih artefakata, pregršt finih detalja, nekomprimirana dinamika, autoritet, prirodnost i nadasve muzikalnost prisutna kroz sposobnost ovog sustava da uzme sve fino iznešene elemente djela i zbroji ih u jednu koherentnu cjelinu čine ovaj sustav jednim od onih koje valja respektirati sad ali i za koju godinu, jer sumnjam kako će se ubrzo pojaviti oprema koja može dramatično nadsvirati ovaj duo...pa čak i unatoč brzom napretku.

 Mogao bih još puno pisati o svim zvukovnim kvalitetama ovog dvojca, no radije ću napisati sljedeće: Damir Boltek je, kao što sam već objasnio u početku teksta, jedna vrlo ugodna i simpatična individua, koja će vas drage volje ugostiti u svojem shopu u Jasenovačkoj 21, gdje će vam zasigurno na veliko zadovoljstvo i sasvim zorno dočarati kako je (ako je suditi prema ovom dvojcu) Audio Analogue tvrtka koju, prilikom potrage za best-buy uređajima pod obavezno valja uzeti u obzir, u ovoj novoj hi-fi klimi koja se razvija na domaćem tržištu. I u to ime, mogu još jedino čestitati Futura grupi što je podigla ovaj talijanski dragulj na noge, udahnula mu nov život i dotjerala ga do razine koja svakako ruši sve predrasude i vraća AA u utrku za vodeću poziciju na tržištu komercijalnih mid-range Hi-Fi uređaja.

Info:

Presudili smo:

Meastro Settanta REV2.0
Izrada:
Performanse:
Opremljenost;
Jel vrijedi te pare:
Maestro CD 192/24 REV2.0
Izrada:
Performanse:
Opremljenost;
Jel vrijedi te pare: