Najmanji Teutonci

Piše: Vlado Tomašević

 Iako sam devedesetih još bio u fazi slušanja Psihomodopopa, a po glavi su mi se rojile slike „čudne, ljigave i gljive“, kad su u pitanju bookshelf zvučnici tog vremena, Totem Mani-2 i Audio Physic Step, bili su jedini izbor koji mi je padao na smušeni, mlađahni um. Danas, više od desetljeća kasnije, doživio sam bliski susret treće vrste sa jednim drugim modelom iz AP radionice – Yara II Compactom. Iako upola jeftiniji od spomenute dvojke, ovaj najmanji Teutonac, vrlo je 'borben'.

Blagdani

 „Pih“, reći će netko, „što je tri desetljeća života?“. „Za neke stvari dovoljno“, reći ću ja. Pogotovo ako u svojoj obitelji imate dovoljno ženskih članova i ako ste konzervativni katolički tip, koji blagdane provodi u krugu svojih najmilijih... ili nam barem tako poručuju iz raznih marketinških agencija, dok je prava istina sasvim drugačija od onoga što govore u raznim 'dobronamjernim' predbožićnim  propagandnim porukama. Doba je to svake godine, kada točno pet dana prije čarobnog 25.12., pa sve do tamo negdje iz Sveta Tri kralja, čovjek dođe kući s posla, i u zraku svog toplog doma osjeti zastrašujuće metaforičko zahlađenje, koje u njemu budi osjećaj nemira i nervoze. PMS? Ne ovaj put. Iako, ako se ova pojava poklopi i sa PMS-om, posljedice mogu biti nesagledivih tragedijskih razmjera. Ja sam ovu pojavu prikladno imenovao: 'PBS' – tj. predblagdanski sindrom. Razlike sa PMS-om i nema neke pretjerane, gotovo svi simptomi su isti, osim manijakalne želje ženskih ukućana da u što kraćem vremenu obave što više, samo naizged običnih, kućanskih poslova, koji se u tom periodu pretvaraju u taktičke zahvate slične onima planiranim prilikom iskrcavanja Amera na Normandiju.

 Međutim, panika i kaos izazvani nesmiljenim ribanjem podova po treći puta i obaranjem ponekog maratonskog rekorda prilikom trčanja u najbliži shopping centar, u potrazi za poklonima i kupovinom namirnica u pripadajućem supermarketu, ništa su u usporedbi sa pećenjem blagdanskih kolača. Moje skromne spoznaje me navode na zaključak kako je pećenje blagdanskih slastica definitivno, varijacija na temu inače dobro poznate muške igre, u narodu prisutne kroz vid fraze 'tko ima većeg'.

 Da, dragi moji, prije no što ću Vam svima u ovom blagdansko/prazničkom 'reviewu' poželjeti čestit Božić, svako dobro i sretnu i uspješnu 2010. godinu, moram Vam se pojadati kako sam se i ove godine ponovo suočio sa svim strahotama ženskog uma, kada se isti prebaci u 'Božić/Nova godina' način rada.

 Ipak i srećom po mene, testiranih zvučnika sam se domogao koji tjedan prije samih blagdana/praznika pa sam se imao vremena upoznati sa njima u miru i tišini, dok se je The Gospođa, još uvijek nehajno i neopterećeno, bavila svojom prozaičnom svakodnevnicom. Što vas pak, vjerujem, navodi na zaključak kako je sama recenzija u svom digitalnom obliku realizirana upravo u najkaotičnijem zamislivom trenutku prošle godine. Ha što reć': život audio novinara nikako nije lak ;)

 S druge strane, a kao svojevrsna naknada za psihološke patnje kojima smo mi predstavnici muškog roda izloženi u vrijeme PBS-a, imaju blagdani i svojih pozitivnih strana – po nas dakako. Kojih? Krenimo redom: riba, vino, sarma, još vina, odojak, francuska salata, još vina, nekoliko vrsta kolača, još vina... stat ću ovdje prije no što počnem osjećati utjecaj alkohola radi samog spominjanja istog u tolikoj količini.

 Sve u svemu, smisao ovom uvodu daju moja razmišljanja o zvučnicima koje ćemo opisati u ovom tekstu – Audio Physic Yara II Compactima – pošto i oni sami predstavljaju jedan senzibilan omjer nužnih nedostatka, koji moraju biti prisutni kod zvučnika njihove klase, kako bi svojim budućim vlasnicima bili kadri podariti potpun doživljaj reprodukcije glazbenih materijala kojima će ih, njihovi novopečeni gazde, neupitno podvrgnuti.

Naša mala AP radionica

 Možda i nema potrebe pretjerano puno riječi trošiti na ovaj njemački brend, pošto će svaki iskusni, samosvjesni i pronicljivi audiofil odmah znati o kojem kalibru tvrtke je riječ, čime se bavi i kakvom reputacijom raspolaže na globalnom tržištu zvučnika. Ipak, možda će se naći i poneki audiofil početnik-namjernik koji nije toliko verziran, ali bi volio biti, pa stoga...

 Pred nešto više od dvadeset godina, u pitoresknom mjestašcu Brilon, u pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija, smjestila se radionica Audio Physica, čiji su proizvodi, stvoreni od iskusne ruke glavnog dizajnera Manfreda Diestericha, ubrzo stekli svjetsku slavu. Samo ime brenda nastalo je radi primjene naprednog dizajna i sofisticiranih tehnika izrade krajnjeg proizvoda, pa je tako od prvog modela – Sparka, do danas, zadržan i moto prilikom stvaranja: „No loss of fine detail“ („Bez gubitka finih detalja“, op. a.) koji odražava filozofiju izrade idealnih zvučnika, stvorenih bez i jednog jedinog kompromisa. Više i od same spoznaje kako je kritika ubrzo i prepoznala vrhunske tvorevine ove radionice, u prilog pravilnoj praktičnoj primjeni njihove filozofije, govori činjenica kako je (relativno mladi) AP danas jedan od velikih i postojanih igrača u svijetu hi-end zvučnika.

 Današnji raspon ponude modela kreće se baš od početne Yara serije pa sve do - nedavno povučenih iz proizvodnje - Kronosa, koji su, u preko nekoliko navrata, od strane brojne kritike, svrstani među jedne od najboljih zvučnika ikad proizvedenih. Jedna od mojih osobnih opaski na račun Audio Physica (više kao svojevrsna trivia) je i ta, da ako se ikada nađete na nekom velikom sajmu audio opreme, obavezno posjetite njihov izložbeni prostor. Ako me pitate zašto, onda ću vam reći stoga što njihove prezentacije već ulaze u klasu sajamskih legendi jer momci koji tamo slažu sustav, uvijek ali uvijek naprave sve da im oprema zasvira na nivou od kojeg svaki puta nakon prezentacije napuštate sobu pitajući se zašto u onoj sobi pored njihove, setup svira tako loše... bez obzira tko je u sobi do ;)

Naši kompaktni Yara II zvučnici

 Kao što i samo ime govori, Yara II Compact su dio druge inkarnacije Yara serije zvučnika, koja za Audio Physic predstavlja ulazak u komercijalni razred zvučnika gdje vladaju igrači poput KEF-a, Wharfedalea, B&W-a, Focala itd. Naravno, predstavlja i pokušaj preuzimanja djela največg tržišnog kolača u njihovoj domeni proizvodnje, što AP svrstava u kategoriju još jednog samosvjesnog igrača koji će, kao i svaki drugi proizvođač sa željom za globalnom dominacijom na tržištu hi-fi zvučnika, pokušati zavladati svijetom u bespoštednoj bitci sa daleko razivkanijom konkurencijom.

 Ako pak jednostavno volite AP ali niste 'Džajić & Co.' što se monetarnog potencijala tiče, gledajte na Yara II seriju kao jeftinu ulaznicu u svijet vlasnika prestižnih proizvoda ove njemačke tvrtke.

 Yara II Compact su, kao što im i samo ime govori, malene devetlitarske booskhelf kutije, te ujedno i najmanji i najjeftiniji stereo zvučnici koji na sebi nose AP 'značku'. Ove dvostazne bas refleks kutije, sa portom smještenim straga, odlikuju se 25 mm tekstilnim visoktoncem, na kojeg su u AP-u vrlo ponosni, a koji koristi bakreni polni nastavak i dvostruki magnet te rigidni aluminijski nosač, te navodno efikasno radi do čak 40 kHz, što je ponosno istaknuto i u radnoj frekvenciji samih kutija (55 Hz – 40 kHz). Bas jedinica je nešto 'običnije' papirno riješenje gumenog ovjesa i promjera 15 cm. Zvučnik je deklarativno 4 ohma imepdancije i 88 dB osjetljivosti, dok je na njegove pozlaćene mono terminale moguće spojiti zvučničke kabele kroz koje signal do njih vode pojačala snage od 20 – 120 W. I tu leži ljepota jednostavnosti ovog zvučnika – upravo u tim termianlima: iako pozlaćeni, vrlo kvalitetni te mogu primiti i vilice i bananice i golu žicu, ovih terminala je samo jedan par ugrađen u aluminijsku ploču na kojoj inženjer koji vrši finalni pregled proizvoda, ručno upisuje model, serijski broj, kratke specifikacije i potpisuje se. Slatko. No ključno je ovo – samo jedan par terminala. U današnje vrijeme, kada i Philips na zvučnike od svojih mini linija ugrađuje po dva para terminala za kabele, dobro je vidjeti kako netko ima dovoljno razboritosti i zdravog razuma da ne zbunjuje jadne kupce sa nečim, objektivno, toliko nepotrebnim u toj klasi zvučnika, osim u svrhe toga da poneki proizvođač kabela ili (još manje vjerojatno) pojačala, proda još jedan set svojih proizvoda, nekome malo manje verziranom ili zadovolji nečiji fetiš za trošenjem iracionalnih količina novaca, kako bi iz para zvučnika vrijednih manje od 6.000,00 kn izvukao posjednji trunak rezolucije. Ali budimo ipak iskreni i sami prema sebi: i Hi-Fi sam po sebi nerijetko nije racionalan pa čemu si onda isti luksuz nebi dozvolili i konzumenti ovog pomalo uvrnutog hobija kojeg svi toliko volimo.

  Iako pomalo običnog izgleda, točnije 'klasicistički četvrtastog', Yare II Compacti u svojoj inačici finiša crnog drveta odišu tom jednostavnom elegancijom kojom nerijetko zvučnici koji ciljaju na konzervativni izgled, baš i ne odišu. Također, želite li još više finese od ovih kutija, postoje i dva ekskluzivna finiša, no oni dakako, koštaju više. Integracija jedinica sa kutijom odrađena je, rekli bismo 'bešavno', a i cjelokupna završna obrada na vrlo je visokoj razini. Zanimljiv je i detalj sa okvira nosača bas jedinice, na kojem je utisnut Audio Physic logo za razliku od plastičnih 'naljepnica' koje se nalaze na 99,98% uradaka konkurentskih proizvođača. 'Nezanimljiv' je pak, princip nosača zaštitne mrežice, koji će se nekome možda svidjeti, a nekoga možda neće smetati, no ipak ću primjetiti kako postoje i decentnija riješenja. Naime, prilikom skidanja mrežice sa prednjice zvučničke kutije, na rubu okvira nosača bas jedinice uočavate tri izvučene aluminijske cjevčice koje zapravo ne služe ničemu drugom doli prihvatu mrežice tako što cjevčice uđu u za to predviđene rupe na okviru mrežice.

For those about to rock, we salute you!

 Yara II Compacti jedni su od onih uradaka koji otkrivaju svoj karakter i potencijal 'na prvu loptu'. Međutim toplo bih preporučio pedesetak sati usviravanja prije no što otkriju svoje istinske mogućnosti. A nakon vremena usviravanja, zabava može otpočeti.

 Upravo kao što i podnaslov sugerira, prvi na repertoaru slušanja našli su se hitovi epskog rock banda AC/DC-a. I prvo što se lako dalo uočiti je okretnost, brzina i moć kojom su ovi malci prenijeli karakter i groove sastava kojeg, posljednjih tri desetljeća, svi na ovoj planeti koji su netko i nešto u rocku žele iskopirati barem što se sounda tiče. Otvoren i brz karakter popraćen je obilnom dozom muzikalnosti koja se ne kosi sa dobrom rezolucijom i detaljima bogatim visokotonskim spektrom. Slušajući još poneki bend iz slične kategorije... zapravo, kako su me malci impresionirali na prvu, poslušao sam još podosta sastava iz ove glazbene kategorije, od Curea i Culta do Musea, Porcupine Treea i ZZ Topa. Superirona produkcija kojom se odlikuje live sa Wembleya u sklopu HAARP albuma/turneje peterostrukog Brit Awards osvajača – Musea, kristalno se očitovala kroz zastrašujuće moćnu gitaru i pulsirajući bas kojima je pridružen fantastičan nježni, visoki i tugaljivi vokal Matthewa Bellamya. Poslušati njihovu dobro snimljenu live verziju hita Knights of Cydonia, izmjeniti će stajalište čak i najokorjelijih o tome kako je original ipak original.

 Ono što ne volim u proizvodnji malih kutija koje moraju zvučati veliko u sobama od 12 'kvadrata' je 'nabrijan' srednji bas. Dva su razloga tome: većina ljudi je zavaljujući loudness efektu sa kojim odrastaju od malih nogu naučena na neprirodno veliku količinu srednjeg basa koji dolazi do njih, a nerijetko je i potpomognut muljavim najdonjim registrom, pošto prosječan ugostitelj ili ukućan stavlja zvučnik tamo gdje najmanje smeta, a ne tamo gdje bi ga trebalo optimalno pozicionirati – tj. U prvi slobodni kut. Drugi je razlog što je ova kutija namijenjena za prostorije manjih gabarita – dakle, kao što rekoh, sobe od 12 kvadrata - no ljudi isto tako nerijetko nisu upućeni u odnose gabarita sobe i gabarita kutija predviđene za rad u istoj ili jednostavno ne žele biti upućeni pošto im je to estetski neprihvaljivo, te traže male kutije koje će zvučati poput Focala Grande Utopie. Kako bi proizvođači malih kutija doskočili nemogućem, umjetno stvaraju bas tamo gdje ga nema, uvjetujući frekvencijski 'boost' na (uobičajeno) 80 Hz i stvarajući privid velikog zvuka koji može popuniti i sobu od recimo 35 metara kvadratnih. Nažalost niti Yara II Compact nije potpuno 'cijepljena' od ove pojave. Istini za volju, u ovom cjenovnom razredu i obzirom na ciljano tržište to je bilo i za očekivati.

 No kako smo preskočili vjerojatno najveću manu ovog zvučnika, možemo se vratiti na sve vrline ove male kutijice. Iako srednji bas povremeno voli uplivati u vokalno područje, nerijetko je to daleko suptilnije no što bih očekivao te se ne narušava visinska pozicija vokala, kao što to bude čest slučaj ako imate izdignut mid-bass, a i taj blago naglašeni punch vjerojatno i pridonosi boljem doživljaju slušanja rock izvedbi. No nedajte se zavarati – Yare II Compacti, iako 'živahni', vrlo su neutralni kada za to dođe potreba, stoga će ljubitelji ozbiljnije glazbe moći u miru i spokoju poslušati ponekog Milesa Daviesa ili Erica Bibba. No kao što sam spomenuo na početku opisa – neutralnost se ne kosi sa muzikalnošći niti obrnuto, stoga bih mogao reći kako su Yare II Compacti vrlo svestrani zvučnici sa pretenzijama ka generalno življoj glazbi. Napravljeni kako bi zvučali veliko, ili bih barem tako očekivao obzirom na sve do sada zapaženo, Yare II Compacti ne zvuče predimenzionirano već vrlo precizno i u omjerima koji su bliži onoj stvarnoj od one dramske realnosti.

 Slušajući poneku elektroničku izvedbu, desilo se očekivano – volite li M. Oldfielda, uz ove detaljne, razigrane i dovoljno rezolutne kutije, doći ćete na svoje. Pulsiranje elektroničkog basa je tu, no možda je najniži registar čak i malčice 'kraći' nego kod drugih kutija, ali čak možda ne i kraći, već jednostavno bržeg decaya što zapravo pridonosi živahnosti ovih malih veseljaka.

  Ako ste pak ljubitelj klasike, veliki dobro snimljeni glasoviri i masivne orgulje zvuče impresivno uzmete li u obzir gabarite kutija. Veliki zborovi imaju zadovoljavajuć gabarit i vokali ne bježe u prostoru. Veliki orkestri zvučati će dovoljno masivno, no istovremeno će u picollo dionicama solo instrumenti dobiti dušu, dok će isti ti solisti privlačiti i dovoljno pozornosti na sebe prilikom izvedbe u pratnji orkestra. Najbitnije je što instrumenti imaju tijela, pozicije i karakter te ćete nerijetko osjetiti i kako zbor/orkestar 'diše' pred vama zahvaljujući bogatom visokotonskom spektru. I to je ono što čini muzikalni dio priče, dok će korektan timbar pojedinog instrumenta i koherentnost vokalnog područja istaknuti neutralne karakteristike ovih kompaktnih maestra.

Sitni ali dinamitni

 U konačnici bih cijelu priču sveo baš na zaključak iz podnaslova: Audio Physic Yara II Compacti bore se sa željom da rade odlično, no moraju se pokoriti i zahtjevima modernog tržišta i ciljane publike što im možda onemogućava ostvarivanje punog potencijala sa svim glazbenim žanrovima. Glede & unatoč tome, ovi pakleni mališani odlično su izrađeni, rade žestoko i upečatljivo no dovoljno neutralno za slušanje ozbiljnije glazbe. Mane koje sam im pronašao nisu zapravo i neke prevelike mane u tom razredu zvučnika, no eto, dužnost mi je ukazati na njih.

 Finalni konsenzus mojih misli je ovaj: Ne traže puno, daju i više no dovoljno. Jesu li najbolji za lovu? Ne znam ljudi, uvijek se nekome možda nešto svidi više. Ipak, ako nemate previše novaca, a tražite klasičnu malu kutiju sa živahnim karakterom koja zna kada je potrebno upristojiti se i više puca na to da ste zadovljni glazbom nego kićastim ukrasima i oblim kućištem - na pravom ste putu.

Info:

Presudili smo:

Izrada:
Performanse:
Opremljenost;
Jel vrijedi te pare:

Konačna ocjena: