Revolucija u KEF-u?

Piše: Dražen Kokanović 

 Predstavljanje najnovije KEF Q serije će onima neupućenima izgledati kao samo još jedan nastavak iste priče koja traje već dugi niz godina. No sa konstruktorskog stajališta ista ima toliko novina, koje zadiru u samu srž filozofije dizajniranja zvučnika, da se čini da je KEF-u došlo do prave revolucije ili smjene dizajnerskog tima. Po informacijama koje imam nisu «padale glave» no testirani zvučnik je veliki zaokret u KEF filozofiji...

 Svi veliki proizvođači zvučnika, i ostale audio opreme, velike napore ulažu u prepoznatljivost svojih proizvoda koji moraju biti jednostavno uočeni u moru marketinških slika kojima su potencijalni kupci obasuti. Jedan od znakova raspoznavanja KEF zvučnika je svakako bila upotreba plastičnih materijala u izradi bas i srednjotonskih drivera. Sve je počelo sa B-110B jedinicom od bextrena od koje je izrađen legendarni LS3/5A. Bextren nije dugo zadržan u proizvodnji zbog problema sa promjenama karakteristika tijekom vremena a zamijenio ga je polipropilen koji se zadržao do danas. Njegova namjena se mijenjala kroz godine pa je na početku svoje primjene bio upotrebljavan u bas području (B-200 -103.2, B-300 – 105.2). No vremenom je primjena ograničena na srednjotonske jedinice te bas-srednjotonske jedinice manjeg promjera (do 16 cm) a zadaća reprodukcije bas frekvencija ostavljena je papiru.

 Vratimo li se unatrag cca 35 godina shvatit ćemo potrebu za razvojem membrana od plastičnih materijala. Naime, u to vrijeme tehnologija izrade papirnih membrana bila je u povojima i bilo je teško napraviti veću seriju papirnih membrana istih karakteristika, pa su tolerancije između gotovih zvučnika bile prevelike. Izrada plastičnih konusa davala je mogućnost izrade identičnih «klonova» pa bi teoretski mogli dobiti  seriju zvučnika jednakih karakteristika. Osim tih kvaliteta, polipropilenske membrane pokazivale su izuzetno visoke vrijednosti samoprigušenja pa nije bilo potrebe za kompliciranim skretnicama. Naime frekvencijska karakteristika takvih drivera je bila izuzetno mirna i bez filtera pa su mnogi slavni zvučnici, koji su koristili polipropilensku jednicu, bili ispred bas-srednjotonske jedinice bez skretnice. Sjetimo se Diapason Adamantesa. Danas je upravo ta visoka vrijednost samoprigušenja polipropilenskih jedinica postala kamen smutnje. Naime, vrlo je očit trend smanjenja broja polipropilenskih drivera iz kataloga vodećih proizvođača zvučničkih jedinica. Dali je moda ili ne i dali je takva praksa rezultat dubokog promišljanja ili sljeđenja trenda ostaje da vidimo. Glavni argument onih koji su protiv polipropilena je da velika samoprigušnost materijala prigušuje i koristan signal pa je «polipropilenski» zvuk trom, spor i beživotan. Iz tog kuta gledanja izrazito mirna frekvencijska krivulja nije nikakva prednost jer zvuku nedostaje živosti prezentacije koju imaju membrane od tvrdih materijala.

 Kako je tehnologija izrade zvučničkih jedinica od pojave polipropilena poprilično napredovala na ovom mjestu treba se dotaknuti nekih očitih razlika između polipropilena i membrana od tvrdih materijala. Dakle papir i plastiku smo upoznali a u međuvremenu su popularne postale sendvič konstrukcije koje su kombinacijom različitih materijala željele uzeti nabolje iz različitih materijala, te pojava membrana od metala koje su svojim karakteristikama sušta suprotnost polipropilenu. Zadržimo se nakratko na razlici između plastike i metala. Promatramo li izobličenja u funkciji vremena lako ćemo uočiti da su kod polipropilena ista raspoređena jednoliko po cijelom spektru dok su kod metalnih membrana uglavnom grupirana oko jedne frekvencije. Što to praktično znači?

 Zamislimo neku hipotetsku jedinicu promjera 17 cm koja ima frekvencijski raspon od 45 Hz do 3.5 kHz i kao takvu smo je zaposlili u nekom dvostaznom sustavu. Ovako širok frekvencijski raspon je teško savladati stapnim radom jer zvučnik ima problema sa brzinom slijeđenja električnog signala. Dakle zvučnik radi cijelom površinom do neke prijelomne frekvencije kada počne titrati dijelovima membrane. Glavna razlika između plastike i metala je u tome da plastika taj prijelom odrađuje vrlo mirno i isti nije vidljiv u frekvencijskoj krivulji a njegov utjecaj je vidljiv jedino u polarnoj karakteristici. Za razliku od toga metalne membrane na frekvenciji loma pokazuju oscilacije visokih vrijednosti Q faktora pa pikovi između 2 i 4 kHz mogu biti i po 20 dB. Do sada se taj problem rješavao takozvanim notch filterima u skretnici koji su ciljano frekvencijski «ubijali» ta neželjena izobličenja.

Stranica 1 od 4

• «
•  Početak 
•  « 
•  1 
•  2 
•  3 
•  4 
•  » 
•  Kraj 
• »