Piše: Dražen Kokanović

Igranje s različitošću u shvaćanju zvuka dovodi do različitih prioriteta u doživljaju istoga. Otuda karakterne podjele zvuka na engleski, japanski, američki ili kakav drugi zvuk. Neki će vas zvučnici oduševiti transparencijom visokih tonova, neki odličnim prostorom ili timbrom dok će neki drugi briljirati dinamikom, tjelesnošću te prikupljanjem detalja.Vi slobodno pridodajte vaše prioritete...
Napredak u konstrukciji zvučnika zadnjih 10-15 godina je neprijeporan a kupci su više nego razmaženi i od svake nove serije traže sve više i više. U Dynaudiu to dobro znaju te su konstruirali zvučnik koji ne oduševljava  ničim nabrojanim nego jednostavno zvuči baš kako treba u svim relevantnim parametrima. Otuda i krilatica «Danes don't lie» dobiva još jednu potvrdu svog značenja...

Dansku tvrtka Dynaudio osnovali su Wilfried Ehrenholz i Ejvind Skaaning daleke 1977. godine. Ehrenholz u poslovnom smislu uspješno vodi kompaniju od samih početaka shvaćajući da za uspjeh kompanije nije dovoljna samo tehnološka prednost koju je sa svojim suradnicima donio Skaaning. Kako to često biva Ehrenholz i Skaaning su se razišli 1987. godine a Skaaning je osnovao Audiotehnology, kompaniju koja je do danas u vlasništvu njegove obitelji.

Vas u ovom trenutku sigurno najviše zanima u čemu je bila bit tehnološke prednosti koju je u to vrijeme Dynaudio imao? Promatrajući genezu razvoja zvučničkih sustava unazad 30 godina lako je uočiti kao je Skaaning bio ispred svog vremena. Ono što je on pričao 80-tih danas pričaju mnogi eminentni konstruktori etabliranih proizvođača. O čemu se radi? Skaaning je sa suradnicima prije 30 godina postavio i razvio dinamičku analizu rada zvučnika za razliku od mainstream razmišljanja kako je linearnost frekvencijske karakteristike ključna za kvalitetu zvučnika. Njegova teorija je govorila sljedeće: Kombinacijom R-L-C elemenata u pasivnoj skretnici moguće je gotovo savršeno ispeglati frekvencijsku karakteristiku tako da linearnost nije nikakav problem. No kvaka je u tome da pri lineariziranju možete toliko «ubiti» zvučnik da mu za ozbiljan dinamički raspon treba gromada od pojačala koju isti neće moći primiti. Ispravnom konstrukcijom dobivate šansu da kod zvučnika sačuvate njegovu najveću vrijednost – dinamiku. Kako to postići? Netko bi pomislio da je kvaka u visokoj osjetljivosti ali nije. Ključno je da driver svojom konstrukcijom vjerno prati dinamiku signala pa ako je u startu 89 dB/1W/1m sa narinutih 200W mora dati 112 dB tlaka. Naizgled jednostavno no u praksi većina zvučnika ima problema sa dinamičkom kompresijom.

Danas su ovakva razmišljanja normalna ili čak moderna no 80-tih su bila potpuno revolucionarna i u suprotnosti sa onima drugih etabliranih proizvođača, poglavito otočke produkcije.

Ono što je Dynaudio drivere razlikovalo od ostalih je bila zavojnica gabarita mnogo većih od uobičajenih tako da je bilo slučaja da 15 cm driver (vanjski promjer) ima špulu promjera 75 mm. Uistinu unikatno. Isto tako u Dynaudiu su prednjačili u upotrebi neodimijskih magneta i to ne samo u visokotonskom području nego i kod bas jedinica i to u vrijeme kada je neodimij bio razmjerno skuplji nego danas.
Popularnosti Dynaudia je svakako pridonio gospodin Goran Ivas koji je 80-tih godina u mjesečniku SAM prikazao na desetke samogradnji sa Dynaudio driverima koje su bile popularne na cijelom prostoru bivše Jugoslavije. Mnoge je razočalala obavijest da Dynaudio više ne isporučuje drivere za samogradnju. Dakle, nema sumnje da je Dynaudio prisutan na našim prostorima od početaka svog postojanja i etablirao se kao sinonim za vrhunski i skup zvučnik.

Dynaudio danas...

Serija Excite zamjena za etabliranu i poštovanu Audience seriju. Obzirom na brandiranje Audienca iznenađenje je promjena imena jer je igranje na provjereno sigurnije. Osim toga X u imenu aludira na life style (običaj ostalih proizvođača). Ta činjenica bi možda mogla odvratiti kakvog zaguljenog audiofila no kako to često biva radi se o pogrešci. Dynaudio je početni model standmount tipa. Namjerno pišem standmount a ne bookshelf jer bi ovaj zvučnik bilo „greota“ staviti u kakvu policu za knjige ili slično unatoč svojim gabaritima. Excite serija se sastoji od X-12 i X-16 standmounta, X-32 i X-36 samostojećih te centra X-22. Pokriven je vrlo širok dijapazon potencijalnih kupaca stereo kao i onih kućnog kina. Mada početna u gami, ukoliko ne uključimo DM seriju koja više spada u special models, Excite serija je pravi punokrvni Dynaudio. Ono što iskusnima od prve upada u oko je upotreba ipak nešto manjih motornih zavojnica što sugerira želju konstruktora (i uprave) da se naprave zvučnici lakše pogonljivi prosječnim pojačalima i receiverima za kućno kino. U svakom slučaju sa aspekta potrošača svakako hvale vrijedna inicijativa. Za one koji još slučajno neznaju iznad Excite serije se nalaze još serije Focus, Contour, Confidence i Evidence koje su prelaskom sa lijeva na desno sve više zahtjevne prema pojačalima i vašem džepu.
Zanimljiv je i poslovni zaokret prema zvučnicima za ugradnju u automobile. Ugovorom sa Volkswagenom Dynaudio proizvodi zvučnike za njihove automobile. Nemojte ni pomisliti da se tu radi o nekakvoj jeftinoj ponudi. U skladu sa svojom tradicijom Dynaudio isporučuje apsoulutno vrhunske auto sisteme, a oprema zvučnicima nazvanim Puccini Sound System i legendarni Bugatti Veyron. Što reći?....

Excite X-12

X-12 je vrlo ozbiljan malac unutar standmount gabarita. Kada kažem malac mislim da mu je visina ispod 30 cm. No unatoč tome recenzija je pokazala da mu ne treba nikakva pomoć blizine zidova ili kutova prostorije. Optimalno ugođena bas refleks kutija. Približanjem zidu dobiva se istina nešto više basa no njegova brzina i koherencija je osjetno narušena. Mjerenja koja je obavio časopis Stereophile pokazala su da je X-12 odrađen vrlo školski. Malo izdignuto područje visokog basa od cca. 3 dB, da bi se izbjeglo tanko zvučanje, a ostatak frekvecijskog pojasa je vrlo ujednačen. Vrijednost u -3 dB je 50 Hz što je za ove zvučnike ovih gabarita izvrstan rezultat. Naravno kako to kod zvučnika ide: „Tu stisneš a tamo iskoči“. Cijena relativno dubokog basa plaćena je razmjerno niskom osjetljivošću koja iznosi (mjereno) oko cca 85 dB. U svekolikoj borbi velikih brojeva renomiranih proizvođača ovo izgleda malo no kada prijem relativno velike snage nije upitan, nema ni problema sa potrebnim maksimalnim tlakom. Tijek recenzije je pokazao da je to činjenica. Tradicionalno, Dynaudio je sa driverima na pravoj strani. Za visokotonsko područje zadužena je kalotna jedinica meke kupole promjera od 26 mm vrhunske izrade. Bas srednjotonsko područje povjereno je 145 mm jedinici čija je membrana od magnezijum silikat polimera. Rezna frekvencija je 2 kHz i tradicionalno je, koliko je meni poznato, prvog reda. Nominalna impedancija je 4 Ohma no to nema mnogo veze sa stvarnošću. Naime impedancija X-12 je vrlo pitoma i ne pada ispod 4.8 Ohma što praktično znači da se ovdje radi zapravo o 6 Ohma nominalnoj impedanciji. Ta činjenica dovela je do male zabune pri odabiru izlaza na jednom od pojačala korištenom za recenziju cijevnog ustroja. No o tome nešto kasnije. Snaga koja se spominje je 150W. Estete će razveseliti veliki izbor finiša. Nudi se: Maple, Cherry, Rosewood i Black Ash završna obrada u pravom furniru. Dodatak, u odnosu na Audience seriju su dva piano lak finiša i to u bijeloj (testirani model) i crnoj boji. Kvaliteta izrade je na standardno visokom nivou i tom pogledu se uistinu nema što za prigovoriti...

Prošlo je podosta vremena od kada sam recenzirao zadnje Dynaudio zvučnike. Ukoliko se dobro sjećam zadnji su u mojoj slušaonici bili Focus 110, taman kako je predstavljen na tržištu. Toliki vremenski razmak dodatno je raspirio moju znatiželju. Pojačalo koje je u tom trenutku bilo u polici je T.A.C. 88 cijevno pojačalo 55W po kanalu. Oni „dobro obaviješteni“ na spomen Dynaudia i cijevi dobiju ospice, a umalo su imali pravo. Naime, povodivši se deklariranom impedancijom od 4 Ohma spojio sam zvučnike na 4-Ohmske izlaze na pojačalu. Nemam običaj žuriti i istračavati sa procjenama no ono što je u prva dva dana, onako slušajući sa strane, izlazilo iz X-12 bilo je vrlo zabrinjavajuće. Visoki izraženi, pogotovo područje prezensa a bas, premda primjereno mekan,  pokazivao je tendenciju da previše skreće pažnju na sebe. Ti bokca! Nije li zvuk u skladu sa uzbudljivim (Excite) imenom? Svašta mi je padalo na pamet. Jel kakva greška? Jeli life style finiš nagovještaj nekavog modernog zvuka? Možda nije usviran? Robert tvrdi da jeste. I što sada? Iskustvo mi je govorilo da se prihvatim svoga voljenog „Unimera“ i izmjerim otpor na zvučničkim terminalima. Mada je ovakav način mjerenja faličan, jer nije u stanju prikazati modul impedancije zvučnika ovisno o frekvenciji, može vam dati podatak o minimalnoj impedanciji zvučnika. Zašto? Obično je kod dinamičkih zvučnika impedancijski minimum smješten negdje između 100 i 400 Hz a u tom području prevladava komponenta čistog ohmskog otpora a unimer to bilježi. Mjerenje je, kod mene, pokazalo vrijednost od 4.7 Ohma. U tom grmu leži zec! Trenutno je došlo do preštekavanja na izlaznim terminalima pojačala na vrijednost od 8 Ohma. Kakav preokret od prvog takta! Sve je munjevito sjelo na svoje mjesto. Visoki su se upristojili, bas stegnuo i sve je zazvučalo onako kako treba. Ovako spojeno sam ostavio još jedan dan da se komponente „naviknu“ jedna na drugu. Umjesto daljeg opisa zvuka na ovom mjestu osvrnut ću se na upotrijebljena pojačala u tijeku recenzije. Upotrijebio sam spomenuti T.A.C. 88, Audiolab 8000S i Densen Beat B-110. Raspon u cijeni spomenutih pojačala nije velik, no sa svima je X-12 jasno iskazao svije vrline. Ta činjenica može sigurno razveseliti potencijalne kupce ovih „malaca“ jer ih X-12 rješava glavobolja oko izbora pojačala. Situacija je jedostavna. Pojačalo mora dobro svirati, biti tonski korektno a sa snagom ipak nebih išao ispod 50-tak Watta. Ta snaga ionako nije nikakav problem jer većina integriraca klase cijene 800-1500 Eura ima barem 50 Watta. Nemojte misliti da X-12 neće raditi sa 30-40 W, no u tom slučaju gubite priliku da u potpunosti iskoristite njegove potencijale.

Zvuk?...

Za razliku od mnogih drugih zvučnika X-12 je usklađen po cijelom frekvencijskom spektru. Rezolucija je iznimna a tranparencija također. Njegov zvuk je organiziran na prirodan i neutralan način i slušajući ga vrlo brzo zaboravljate na tehniku i slušate samo glazbu. Ponekad vas iz „sna“ može trgnuti pogled na gabarite zvučnika pa se pitate: Odakle ovakav zvuk? U kakakteru zvuka teško je naći bilo kakvo zatopljavanje, preuveličavanje, isticanje ili prigušenje. Timbar je prirodan koliko je to moguće obzirom na upotrebljeno pojačalo i na blago naginjanje prema neutralnosti. Poslovična brzina odziva Dynaudio drivera pridonosi čistoći zvuka, njegovoj jasnoći i uvidu u zgusnute instrumentalne redove. Brzini odziva mnogi ne pridodaju dovoljno pozornosti a to je parametar na koji Dynaudio polaže mnogo od svojih početaka. Kada nema dovoljno brzine zvučnik, laički rečeno, počinje raditi po svome ili onako kako mu je lakše, a kako to utiče na zvuk ne treba dodatno elaborirati. Kako kod X-12 nema takvih problema teško je ne zavoljeti ga.  Prevelika analiza detalja, unatoč odličnoj rezoluciji, odsutna je sa ovim zvučnicima. To je znak da je X-12 pomno slušan prije nego što je pušten u proizvodnju i nije upao u zamku artificijelne hiper analitične ponude. Vokali su čisti i jasni bez naglašavanja sibilanata a pozicija istih je čvrsto zakucana u prostoru. Reprodukcija bubnjeva i udaraljki je vrlo zabavna no ipak nešto smanjene težine i attacka. Shodno tome dinamiku mogu opisati vrlo dobrom, štoviše boljom nego što bi mogli očekivati od zvučnika ovih gabarita. No to smo od Dynaudia već navikli. Ne govorim o basu, srednjim i visokim tonovina? To nije lako kada vas zvučnik svojoj reprodukcijom navlači na glazbu i zaboravljate na tehnikalije. Promatrajući extreme frekvencijskog spektra rezultati iznenađuju jer je bas dublji nego što sam očekivao a poslovična kvaliteta Dynaudio visokotonaca je odavno poznata. Da nebi pomislili da se radi o savršenom zvučniku nekoliko zamjerki. Iste su plod samog koncepta i gabarita zvučnika. Naravno, zvučna slika nema onu veličinu koju bi smo željeli i na koju smo navikli sa mnogo većim zvučnicima. Njezini rubovi su nejasni, dubina nije dovoljna a o visini ne možemo govoriti, barem sa pojačalima korištenim na testu. No iskusnim audiofilima odavno je jasno koliko sredstava je potrebno odvojiti da bi dobili sastojke koji nedostaju. U tom slučaju, a ukoliko ste Dynaudio fan, predlažem da pogledate u Contour ili Confidence seriju, orobite svoju kasicu prasicu ili se raspitajte o kakvom povoljnom kreditu. Ukoliko niste raspoloženi za predloženo, a nemate sobu velikih gabarita, Excite X-12 je dovoljan za dugotrajnu sreću.

Zaključak...

Dynaudio Excite X-12 je opasan takmac u borbi velikih proizvođača u klasi malih ozbiljnih zvučnika. Nedajte da vas zavaraju gabariti jer se radi o izuzetnom dostignuću. Na vama je da mu osugurate dobro pojačalo, kvalitetne stakle i nemojte da vam padne na pamet da ga gurnete uza zid ili ga „zabijete“ u kakvu policu ili ormar. Recenzija je pokazala da je X-12 prijateljski raspoložen prema pojačalima pa će mnoga pojačala, cijevnog ili tranzistorkog tipa, u rangu cijene od cca. 800-1500 eura biti dobar partner. Ključno je, po meni, da njihova snaga ne pada ispod 50-tak Watta. Ukoliko se zadovolje navedeni uvjeti, nakrivite kapu i uživajte. Moja iskrena preporuka....

Info:

Presudili smo:

Izrada:
Performanse:
Opremljenost:
Jel vrijedi te pare:

Konačna ocjena: