Sajam, prijelazni rok i gdje su dovraga kućna kina?.....
Piše: Dražen Kokanović
Upravo završeni, neznam koji po redu, AV Show 2012, bio je prilika da se vidi što se unatrag zadnjih godinu dana promjenilo u audio biznisu. Očito je da je prijelazni rok na početku no unatoč tome već su neke renomirane tvrtke promjenile dres (zastupnika). Najzvučniji tranfer je svakako prelazak francuskog JM laba i japanskog Denona u redove novih zastupnika....
Očito ni na zapadu nije bajno pa uprave kompanija pritišću svoje managere, koji su plačeni da ne razumiju probleme koji zastupnici imaju, pa onda iz istih pritiscima pokušavaju isisati nemoguće. U tom ozračju, čini se, na zapadu ima sve manje razumijevanja za hrvatsku realnost i kupovnu moć hrvatskog kupca. Pamtim vremena, koja su očito daleko iza nas, kada bi u slučaju pada prometa netko iz zastupane tvrtke upitao u čemu je problem i ponudio pomoć, bolje cijene ili učinio kakav drugi ustupak. Eh...sjećanja..
Tvrtka Carpemedia, kao sada predzadnji zastupnik Denona za Hrvatsku, očito nije uspjela zadovoljiti apetite Denon menađmenta. Koliko su isti realni teško je reći no činjenica je da plasirati, prodati i naplatiti danas takvu robu sve samo ne jednostavno. U doba „izobilja“ to je još nekako i išlo no danas kada su se kupci prorijedili a trgovački lanci odbijaju skladištiti skupu i teško prodavljivu robu teško. Naravno osim ako ju stavite na policu a oni je plate po prodaji. To nije lako financirati i ako je interes pristojan i postoji obrtaj stvar može hodati. No zapinje na krajnjem korisniku koji je osiromašen, preplašen novim porezima, lošim svakodnevnim vijestima, neizvjesnom budućnošću i nenaziranjem kraja ovom jadu i čemeru koji nas je spopao. U prilog tome svakako ide i rast cijena koji dodatno otežava situaciju i smanjuje broj potencijalnih konzumenata. U takvoj situaciji police se rijetko prazne i uglavnom ih je lijepo vidjeti. Natpis prodano ili rezervirano rijetko se vidi.
Za vjerovati je da novi zastupnik, tvrtka Sonus Art, ima neku drugu ideju plasmana Denon proizvoda. Iz razgovora s njima to se dalo naslutiti. Da li je i koja je to dobitna kombinacija pokazat će vrijeme...
Za plasman zvučnika velikog francuskog proizvođaća JM Lab u Sonus Artu očito više nisu imali ideja ni motiva. Sudaranje sa ultra brandom poput B&W je bio prežestoko i netko je morao odstupiti. Priliku je iskoristila tvrtka Dacco i u svoj portfelj uvrstila JM Lab te se ovom akvizicijom ponovno vraća u audio biznis na velika vrata. Želimo im puno sreće...
Kako je bilo na sajmu? Teško je reći. Ne mogu se oteti dojmu da su se distributeri oglavnom potpuno otuđili od realnosti i realnih potreba prosječnog konzumenta. Cijene izloženih i svirajućih komponenti uvelike nadmašuju kupovnu moć posjetitelja sajma. Čast malobrojnim iznimkama. Cijene od desetak ili više tisuća eura se podrazumijevaju same po sebi i gotovo je nepristojno pitati zašto to toliko košta. Znam da nismo mjerilo svijeta i da High-End proizvođaćima nismo glavno tržište pa onima renomiranima te sa dugom i uspješnom poviješću mogu i oprostiti. Onima drugima teško. Neke cijene su obzirom na renome čista uvreda. No..tako je to u audio biznisu...
Kupci su s druge strane bombardirani ogromnim izborom robe. Dobro...izbor nije više tako dobar kao u „zlatna vremena“ no još uvijek uvelike premašuje realan broj kupaca. Svega ima i sve je dostupno a kada je slastičarnica puna svi bi probali najfinije kolače. U toj situaciji dostižni sistemi nikoga ne zanimaju i stoga distributeri postavljaju one koji impresioniraju cijenom. Takve netko dođe i poslušat....no ne i kupit!
Ne čini li vam se to kao paradoks?
I gdje su dovraga nestala kućna kina? Sjećam se vremena kada su izlagači stereo programa bjesnili da izlagače kućnih kina zbog prevelike buke iz svojih soba. Jedne godine ih je trebalo razdvojiti kao zaraćene strane pa je postojao poseban kat za svakoga. Bilo je pokušaja organiziranja sajma na kojem bi se prezentiralo samo kućno kino i jedne je godine čak i uspjelo. Iz današnje perspektive ugodni osjećaji me vežu za te događaje. Upravo je kućno kino dalo zamah kompletnom biznisu i premda interes nije kao nekad još uvijek je dovoljan da se isto ne zanemari. Da ne govorim da kućno kino na sajam dovlači i one „obične ljude“ kojima ne pada na pamet za komponetu izdvojiti iznos potreban za dobar auto. Oni audio branši nasušno trebaju a odrekli ih se samo tako. Izlaganje ekrana i gadgeta bi isto pomoglo no te industrije očito više nemaju interesa izlagati na ovaj način. Osim u tragovima...
Sve u svemu potrebne su promjene. Inzistiranje na ovakvom načinu promiđbe sigurno znači strelica prema dole. Ukoliko želi ostati zdrav, audio biznis mora naći način doći do mainstream potrošača i učiniti im da čini dostižan i poželjan dio svakog kućnog sustava za zabavu. Podizanje cijena i igranje na ekskluzivnost mi se čini otuđenje opisano na početku teksta.
Do trkeljanja...