U jeku velikih rasnih nemira (1957g) Jim Stewart i njegova sestra Estelle Axton odlučili su pokrenuti posao s glazbenom produkcijom. Između ostaloga ta produkcija je podržavala etnički-integrirane bandove. Najpoznatiji iz toga su Booker T.&the M.G.s.a tu grupu su sačinjavala dva tamnoputa glazbenika i dva bjeloputa glazbenika. Za ono doba to je bio više nego radikalan otklon, jer je u jednom djelu SAD-a bilo neprihvatljivo druženje dviju različitih kultura i rasa.
Kako je ta emisija odmicala tako sam dobivao sve veću želju za preslušavanjem plejki iz produkcije Motown Recordsa i Atlantic Recordsa.
Kad s vremena na vrijeme prolistam kanale kabelske televizije, veliki odabir kanala mi omogućuje da se odlučim između raznih petparačkih serija i kvalitetnih dokumentaraca.. Tako sam između ostaloga našao dokumentarnu emisiju o Stax Records, svojedobno kultnoj producentskoj kući koja je iznjedrila možda najbolje izdanke : gospela, funka, soula, jazza i bluesa.
U jeku velikih rasnih nemira (1957g) Jim Stewart i njegova sestra Estelle Axton odlučili su pokrenuti posao s glazbenom produkcijom. Između ostaloga ta produkcija je podržavala etnički-integrirane bandove. Najpoznatiji iz toga su Booker T.&the M.G.s.a tu grupu su sačinjavala dva tamnoputa glazbenika i dva bjeloputa glazbenika. Za ono doba to je bio više nego radikalan otklon, jer je u jednom djelu SAD-a bilo neprihvatljivo druženje dviju različitih kultura i rasa.
Kako je ta emisija odmicala tako sam dobivao sve veću želju za preslušavanjem plejki iz produkcije Motown Recordsa i Atlantic Recordsa.
Golden Soul
Negdje s početkom 70-tih godina u Americi grupa izvođača soul glazbe je dala svoj obol u borbi za pomoć izbjeglicama širom svijeta pod zaštitom UN-a. Za tu prigodu Atlantic Records je izdao tzv. kompilaciju GOLDEN SOUL- IN AID OF THE WORLDS REFUGEES
Popis izvođača sa te LP ploče je više nego reprezentativan, počevši od Otisa Reddinga i njegove zadnje uspješnice – Sittin On The Dock of The Bay. Kombinacija istinoljubivosti i melankolije u jednoj pjesmi. Nažalost pjesma je objavljena tek nakon Reddingove smrti.
Drugi po redu izvođač je Ray Charles, vjerojatno najjača figura jazza i R&B-a onoga doba. Skladba – What d I say se još i dan danas često vrti na krugovalnim postajama. Niz jakih imena nastavlja se sa Robertom Flack i njezinom –Feel Like Makin Love, aranžman te pjesme isijava toplom ljubavnom energijom, a ženski vokal daje svoj obol izvedbi. Slijedi Wilson Pickett koji svojom pojavom više liči na opakog američkog policajca negoli na starog lisca soul glazbe. Slušanje skladbe –In The Midnight Hour jednostavno izaziva trnce, unikatan osjećaj! Dok King Curtis sa svojim Memphis Soul Stew vješto pokazuje slušatelju kako emocije i odabir instrumenata može podignuti atmosferu na viši nivo. Zvuk bas gitare, bubnjeva i orgulja djeluje toliko impresivno, dok današnja svirka istog glazbenog žanra djeluje poput kolopleta loše podešenih instrumenata. Uz navedene izvođače tu su Aretha Franklin, The Drifters, Sam&Dave i mnogi drugi. Detaljan opis njihove izvedbe i dojma bi dugo, dugo potrajao...
Ploča Golden Soul nije snimljena audiofilski, nema ni traga posebnim „peglanjima unutar produkcije“. Zvuk ima osjetnu tamnu pozadinu, dok instrumenti su snimljeni bez stišavanja po frekventnom rasponu. Uglavnom takva snimka je daleko ugodnija za višekratno slušanje, negoli današnja isprocesirana produkcija.
Ponekad se pitam zašto danas nema takvih izvođača, zbog čega moderna izvedba soula ili R&B glazbe djeluje tako siromašno i jedva slušljivo ? Možda odgovor leži u činjenici da danas nema glazbenika sa stavom, sa originalnošću, sviračkom karizmom. Možda sam prestrog u vrednovanju, ali sve što se danas osmisli, snimi i publicira kratko traje.
Izgleda da su došla vremena za kupovinu starih ploča, albuma i tome slično, jer današnja glazba i mediji nemaju veze sa umjetnošću.