Kako izmjeriti dobar hifi?

Piše: Dražen Kokanović

Teško je pronaći granu industrije u kojoj su subjektivne procjene kvalitete nekog urađaja i objektivna mjerenja u takvoj nekompatibilnosti kao što je to slučaj u audio tehnici...

Zašto je tako? Stvar je toliko neobjašnjiva da su razne teorije zavjere zaživjele i našle plodno tlo. Imam i ja jednu no naravno ne i dokaze za istu. Ponekad mi se učini da se namjerno ne mjere prave stvari nego ciljano one nebitne jer sam biznis traži dozu mistifikacije. Ima to logike. Cijene audio opreme su otišle u nebo i teško je racionalno objasniti zašto bi netko 2 x 2 metra kabela trebao platiti nekoliko desetaka tisuća zelenih novčanica. Kada bi bilo većeg interesa za temu mogla bi se na televiziji prirediti kakva emisija tipa „na rubu znanosti“ sa eminetnim gostima i raznim prodavačima magle kojih se u biznisu poprilično nakotilo. Činjenica da mnoge pojave u audiu nisu mjerljive (valjda nisu) bila je prilika mnogim „konstruktorima“ da okušaju sreću u ovoj branši. Obrazloženje za svoja rješenja nalaze u tvrdnji da, eto, mnoga područja akustike i psihoakustike nisu dovoljno istražena. Naravno isti ne obrazlažu što su oni istražili no bijesna cijena za kakvu napravicu je tu. No to su ekstremi.

Kažu da slika vrijedi tisuću riječi pa sam izabrao dva primjera mjerenja frekvencijske karakteristike zvučnika koja bi nam trebala reći nešto o kvaliteti zvučnika. I što mislite koji je bolji? Zvučnik A ili B?

Zvučnik A

Zvučnik B

Dok se vi zabavljate ja ću nastaviti. Dakle evidentan je trend napretka i poboljšanja mjernih rezultata od vremana cjevnih pojačala i gramofona do vremena tranzistorskih pojačala i CD playera. Po rezultatima mjerenja svaki, i najjeftiniji CD player nadmašuje bilo koji analogni gramofon. Isto tako svako poluvodičko pojačalo nadmašuje bilo koje cjevno pojačalo jer su njihova izobličenja odavno decimalnog karaktera, dok su cijevi još u postotnom poenu. I koji se vrag onda događa kad većina autoriteta iz područja audio problematike tvrdi da CD nikad nije dostigao reprodukciju vrhunskog gramofona a po mjerenjima mu nije ni blizu? Kako je moguće da pojačalo od 2% THD izobičenja slušno nadmaši ono čija su izobličenja 0.00001 %? Nekako mi se čini da se ne mjere prave stvari, ili se ne mogu izmjeriti prave stvari. Možda je biznisu u interesu da se ne mjere prave stvari. Nisam siguran što se događa....

Mnoga pitanja koje audiofili namjernici postavljaju, njima očito važna, izgleda ne opisuju dobro rad uređaja. Koliko zvučnici imaju watti? Jel dobro ovo pojačalo jer ima 120W? Kolika je osjetljivost zvučnika? 86 dB? Joj, to je malo. Kolika je donja frekvencija? Idu li do 20 Hz? Imate li zvučnike čiji visokotonci idu do 100 kHz? To mi je važno jer mi je DAC 192 kHz....itd...itd.

Proizvođači uviđajući „važnost“ ovih i sličnih podataka svjesno igraju na igru velikih brojeva. Podaci koje dobivate nisu laž ali ne znate ništa o uvjetima mjerenja ili vam navedeni uvjeti mjerenja ništa ne znače jer ih ne razumijete. Tipičan primjer je količina Watta koje neko pojačalo može isporučiti ili koliko ih neki zvučnici mogu primiti. O iskazanom podatku ne znate ništa jer ili nije specificiran standard po kojem je nešto izmjereno, ili je specificiran ali vi ne znate ništa o njemu. Osjetljivost zvučnika je specijalna „cveba“. Većinom se navodi podatak o dobivenim decibelima uz 2.83V napona na udaljenosti od 1 metar. No 2.83 V podrazumijeva da je zvučnik 8 Ohma.  kako dosta proizvođača deklarira impedanciju od 8 Ohma za modele kojima ista negdje pada na 3 Ohma razumljivo je da su dobiveni podaci vrlo rastezljivi, a velika brojka se uvijek lijepo vidi. Što vam je primamljivije? 90 dB / 8 Ohma ili 87 dB / 4 Ohma?
Dakle nisu vas lagali ali vam nisu rekli cijelu istinu...
Zanimljivo zar ne?

Kada bi rezimirali stvar zvuči otprilike ovako: Mjerenja su zgodna i dobro ih je znati no nažalost ne opisuju dobro rad uređaja i ne znače ništa...
I što ćemo sada?

Do sljedećeg trkeljanja...

Pozdrav!