Teško je biti početak nečega. Nebitno o čemu pričamo. Teško je biti WV Up!, Jacques Lemans Rome Sports ili Dynaudio DM3/7. Oni koji si mogu dozvoliti bolje sa sumnjom i s visoka gledaju na 'uljeza' u staji inače punoj rasnih grla i nezadovoljni su jer proizvođač premiuma koketira sa nižom ligom i time si ruši exkluzivni image, automatski umanjujući i 'nobl' štih svojeg imena koji se kroz posjedovanje takvih proizvoda do tad preslikavao i na ponosne vlasnike istih. Oni pak 'tanjeg' novčanika kruže poput mačke oko vruće kaše oko do jučer nedostižnog logotipa, sad iznebuha naljepljenog na nešto što i oni mogu posjedovati. U svakom slučaju DM serija je pokušaj Dynaudia da pokuca na vrata svijeta u kojem desetljećima caruju veliki igrači poput Wharfedalea, KEF-a, Jamo-a, Monitor Audia, B&W-a itd. I tu nastaje ključan problem – jer biti Dynaudio zvučnik nije nimalo lako samo po sebi, a biti Dynaudio zvučnik za narod; to je astronomski teže. Naime potrebno je veliko znanje i iskustvo za ponuditi Dynaudio koji predstavlja sve što taj brend danas jest, a ulazi u cjenovni razred 'teškaša' entry-level kategorije poput Wharfedaleove Diamond serije.

Zasigurno je da stanje globalnog hi-fi tržišta nije bajno, no radikalni potezi ne jamče nužno i poslovni uspjeh. Srećom, DM serija i nije tolika novost – već neko vrijeme uspješno je 'ukorijenjena' na marginama velikog tržišta entry-level hi-fi zvučnika i za sad se o njoj, u pravilu, priča sa pozitivnim stavom. Međutim svakako još nije došlo vrijeme kada se poistovjećivanje jeftinih, a dobrih zvučnika pod normalno veže sa imenom Dynaudio. Što svakako ne znači kako je DM serija loš proizvod već je samo činjenica o kojoj Dynaudiov marketinški odjel mora malo porazmisliti i zagledati se u ono što i kako to rade gazde u tom rajonu kada 'guraju' svoje širokim masama.

1:0 za 3/7

DM 3/7 je najnoviji i najveći model ove serije i kao takav predstavlja idealan izbor za provjeru u kojem smjeru DM serija ide. U samom izgledu se malo što promjenilo, ali ono što je nabitnije što i DM serija od svojeg dolaska na tržište posjeduje klasični, diskretni dizajn kuće, što ipak osigurava prepoznatljivost i u tom kontekstu gledano - tko voli Dynaudio – svidjeti će mu se i DM. DM 3/7 su gotovo metar visoki i prilično 'slim' (tek 34 mm širi od samih 2x 170 mm MSP mid/bas jedinica). Uz poznate prve dvije mjere te 275 mm dubine i nisko smješten široki BR port straga, volumen i port u startu dosta govore o bas potencijalu ovog modela. Kod DM 3/7 sve treba biti veliko i moćno... Crni laminat prilično dobro imitira drvo, a vjerojatno najpoznatiji trademark znak svih Dynaudio zvučnika – široki okvir visokotonske jedinice samo dodatno naglašava ionako veliki (28 mm) 'piskavac' koji je zadužen za primopredaju signala u srednjetonskom području pošto je DM 3/7 dvostazna kutija. 25 mm prednja ploča služi kao akustički 'nosač' sve tri jedinice i tu čak ni u entry-levelu Dynaudio nije odustao od ovog tipa borbe sa ogibnim valovima, što je vrlo pohvalno. Straga se nalazi deklaracija sa naznačenom nominalnom impedancijom 4 ohma, a ispod su pozlačeni single-wire terminali spremni za prihvat svih vrsta terminiranih zvučničkih kabela.

Dobra stvar kod ovih kutija je njihova visina. Niže samostojeće kutije (do 850 mm visine) obično valja malo nakositi prema natrag dok kod DM 3/7 nije bilo potrebe za time, iako se u igranju sa pozicioniranjem isplati pokušati ako ne legnu u prostor iz prve. Iako ove velike kutije po klasičnoj predrasudi suđene za što dalji smještaj od straženjg i bočnih zidova, DM 3/7 se i sa ovim problemom nosi vrlo elegantno pa sam ih uspješno uklopio u liniju hifi/av police, a oni, kao pravi fini skandinavci, nisu radili preveliku zvukovnu dramu oko toga. Zanimljivo, jer inače Dynaudio kutije vole prostor i to puno njega. Usviravanje (kao i kod svih kutija Dynaudio produkcije) traje, stoga budite spremni i na 15-ak dana nesmiljenog 'kurenja' kutija dok ne prorade kako treba.

U serijskoj opremi, osim šiljaka dobivate i podloške pa i ovog puta moji parketi (koje sam 'usputbudirečeno' sam lakirao pa sam prilično osjetljiv na tu temu) nisu stradali od rupa ili ogrebotina.

1,9:0 za 3/7

Prilično sam siguran kako jedina popularna skladba koju nisam slušao na ovim kutijama je ista ona koju sam trebao prvu poslušati pošto DM 3/7 svojim zvukovnim nastupom govore: "I've got the power!". Za mlađu čitateljsku - publiku ovo je popularan hit 90-ih godina njemačke eurodance skupine Snap!. 'Međutoa'  moja zaboravnost je sve samo ne promišljena u kritičnim situacijama pa sam tako lišio samog sebe malo dobre zabave sa zvučnicima koji su predviđeni upravo za to – slušateljsku zabavu. Mada su karakterne kvalitete Dynaudio radionice prisutne, DM 3/7 odišu znatno ekstrovertiranijom osobnošću od one koju vežemo za 'jače' serije poput Focus linije ili Contoura (nije zgorega spomenuti da postoje i Xeo i Excite negdje između), dakle ekstrovertiranijom tj. atraktivnijom u smislu moćnijom, odvažnijom i direktnijom, mada i malo tamnijom. Ovakav nastup je posljedica 'predimenzioniranog' bas odziva i prilično iskričavog visokotonskog područja. Dozvoliti ću si reći da je zvuk namijenjen modernijoj generaciji korisnika, dok tvrdokorni audiofili možda i neće biti najoduševljeniji onime što čuju na prvu loptu. No na DM 3/7 se zapravo lako naviknuti i jednako tako sa njima uopće nije teško živjeti. Jest da će obožavatelji minimalističkog jazza, zbornog pjevanja i barokne glazbe možda uputiti koji prigovor na nešto 'prljaviju' sredinu - njoj je zapravo uzrok masivan bas. A opet bas sekcija je prilično dobra – artikuliran i prilično agilan bas (obzirom na volumen) razveseliti će sve poklonike intenzivnije reprodukcije niskih tonova, a jasno visoktonsko područje iskričavo je u smislu prisutnosti. Ono je tu no ne postaje naporno nakon višesatnih slušalačkih seansi. Odiše čak i određenom finom patinom, a bogatstvo detalja zapravo je očaravajuće. Slušajući Mad World Garya Julesa uljuljkao sam se u melankoliju odlično reproduciranih melodramatičnih dionica solo klavira, a žičani instrumenti prilično dobro su popunili praznine i stopili se sa pozadinom. Mada sam Gary ima specifičnu koloraciju vokala i ovo je bilo prilično dobro prenešeno, no uz sočnu porciju mase donjeg dijela koja je malo prigušila (meni osobno čak i malo iritantnu) piskutavost njegovog, specifičnim fonatornim procesom, uvjetovanog tenora.

Slušajući suvremeniji jazz, u ovom konkretnom slučaju Je Veux popularne pjevačice Isabelle Geffroy poznatije pod umjetničkim pseudonimom Zaz, iskoristio sam ujedno priliku procjeniti kvalitetu moderne jazz produkcije, inače po tom pitanju, vrlo pedantnih Francuza. Mada su mišljenja oprečna oko umjetničkog dojma, neosporno je kako ova skladba na dobrom hifi sustavu može zazvučati prilično atraktivno pogotovo što laki kavanski jazz ritmovi daju dodatnu dozu atraktivnosti ovom inače složenom i konzervativnom glazbenom žanru. Međutim, najzanimljiviji dio slušanja skladbe je bila procjena kvalitete reprodukcije kazooa. Kazoo je vrsta mirlitona tj. membranofona izvorno afričkog podrijetla osmišljenog za imitiranje zvukova životinja prilikom lova, a kojeg gđica Geffroy koristi u instrumentalnim intermezzima kao solo instrument, a srećom, kroz svoju glazbenu karijeru imao sam u nekolicini navrata priliku raditi sa umjetnicima koji su koristili ovaj instrument stoga prilično dobro poznajem timbar istog. Isti taj kazoo je u konačnici zapravo zvučao prilično prirodno tj. korektno, izuzmemo li opet malu dodatnu masu u donjem registru.

Mada ovaj mrvicu ekscesni bas postoji, imajte na umu kako niti u jednom trenutku zapravo ne smeta već daje skladbama dodatnu energiju koja će (pogotovo kod neutreniraih ušiju) slušatelja natjerati na (kako to jedan dragi kolega od milja zna reći) ničim izazvano 'cupkanje' nogom što je u konačnici (čini mi se) dobra stvar. A isti taj masivni bas prilično dobro služi kod reprodukcije velikih simfonija. Mahlerovu drugu simfoniju nisam slušao već 'sto godina' stoga sam s nostalgojim tutnuo CD u 'vrtilicu' i odradio kompletnu seansu u jednom dahu. Odlična dinamika. Jednostavno odlična. Kod rekreacije prostora nota grandioznosti dvorane dodatno je izražena dok su veliki prijelazi jednostavno impresivni. Bogatstvo detalja u visokotnskom području ovdje dolazi do punog izražaja. Zborovi i violine nikada neće razočarati, a mikrodinamika je iznenađujuće solidna.

4,4:0 za 3/7

Pišući sve ovo, zapravo sam i definirao svoj stav o DM 3/7, a on je, kada sve sagledam vrlo pozitivan. DM 3/7 unatoč diskontnoj cijeni predstavljaju kvalitetan izdanak brenda za kojeg sa sigurnošću mogu i dalje tvrditi kako u mojim očima ima vrlo visok ugled. Izrada je uistinu kvalitetna, a zvukovni dosezi su na visini zadatka koji zahtjeva žestoku borbu sa predvodnicima klase. Moćan, odrješit, a ipak nikad ekscesan – to je DM 3/7. Volio bih možda mrvicu agilniji bas i malo artikuliraniju sredinu, no ovo su zahtjevi koje niti jedan zvučnik u ovoj klasi ne može ispuniti, dok će se, s druge strane, i ovakav karakter zasigurno svidjeti onima koji kupuju zvučnike u ovom segmentu. Bio bih podao kada ipak ne bih dao jedan mudar savjet potencijalnim budućim vlasnicima– ma koliko povoljna bila, ova kutija je ipak velika i prije svega je Dynaudio, stoga po pitanju snage vrlo pažljivo birajte pojačalo jer kod DM 3/7 sve drugo može proći, osim 'impotentnog' partnera. DM 3/7 je definitivno Best-buy i zato ide nagradica.

Info:

Presudili smo: