Ne momak! Nema sajma!...
Piše: Dražen Kokanović
Prije otprilike mjesec i pol dana u ovoj kolumni najavio sam mogućnost održavanja proljetnog Multimedija Hi-Fi Showa od 20. do 22.04. ove godine. No nažalost, usprkos velikom angažmanu, organizator nije uspio napuniti dovoljan broj soba da bi se sajam isplatio. Crne slutnje su se nažalost obistinile...
Što se dogodilo? Pomalo od svega što sam napisao u kolumni no.7. Sve skupa mi se čini da je novonastala situacija svojevrsni nexus (iliti čušpajz) nesretnih okolnosti, situacije i nemogućnosti da se ispravno uoče potrebe izlagača i posjetitelja jednog takvog sajma. Čini mi se da lagano „zvone zvona“ klasičnom organiziranju ovakvih priredbi po principu evo ti soba, složi set-up i sviraj. Dobro, kriza je i teško se nalaze sredstva za dodatni marketing. Možda je i vrijeme sajma nezgodno jer dolazi doba godine kada distributeri imaju pad prodaje, premda je razumljiva želja organizatora da se odmakne od jesenskog „Hi-Fi Medija“ sajma koji još jedini kako tako funkcionira. Aj dobro...ni konkurencija nije bog zna što...
Bilo je zanimljivo promatrati potencijalne izlagače i njihove kalkulacije pojaviti se ili ne. Svakoga je zanimalo tko je potrdio dolazak-izlaganje pošto nitko nije bio siguran isplati li se uložiti u predstavljanje na sajmu. Euri se teško zarađuju i ponekad mi se čini da u susjednoj Sloveniji drugačije vide 800 ili 1000 eura nego što to vidimo mi u Hrvatskoj. Isti se u Lijepoj našoj teško zarađuju a pogotovo u hi-fi branši obzirom na okolnosti. No kalkuriranje je značilo da većina nije bila sigurna u svoju procjenu te se pitala zna li konkurencija nešto što ona sama nezna...
| "Ono što se čini je da organizator nije uvjerio večinu potencijalnih izlagača da će organizirati sajam od kojega će oni profitirati." |
Ono što se čini je da organizator nije uvjerio večinu potencijalnih izlagača da će organizirati sajam od kojega će oni profitirati. Ovo svakako držim ključnom činjenicom koja opterečuje organizaciju hi-fi sajmova zadnjih godina u Hrvatskoj. Svaki zajednički posao mora zadovoljiti elematarnu potrebu da svi istim budu zadovoljni. Kriza čini da je kupaca sve manje a organizatori sajma ne čine ništa, ili jako malo, da dopru do novih kupaca, svojevrsnih svježih interesenata.

Moje je mišljenje, da na rubu interesa, postoji cijelo mnošto ljudi koji nisu do srži zatrovani hi-fi problematikom a htjeli bi u jednom trenutku svog života nabaviti kakvu dobru opremu. Ne prate redovito hi-fi portale, ne čitaju audio štampu i ne posjećuju audio sajmove jer neznaju da isti postoje. Klasično reklamiranje kroz hi-fi portale poput ovog, ili kroz audio časopise ne dopire do njih. Ova „ciljana grupa“ mi se čini veliki neiskorišteni potencijal što za izložbe, što za trgovinu. No kako doći do njih?
Izgleda da će trebati drugačije investirati sredstva predviđena za marketing (što organizatori sajmova, što trgovci) i naći način kako se obratiti takvim potencijalno zainteresiranima.
Ukoliko se to ne učini postat ćemo svjedoci laganog umiranja našeg zajedničkog hobija ili u najmanju ruku njegovog pozicioniranja na samim marginama interesa većine ljudi uzrokovano prirodnim mortalitetom audiofila. Kako nas ima sve manje, a većina nas ionako doživljava kao „freakove“ to će doprinjeti apsolutnoj ekskluzivnosti hobija. Možda i u umobolnicama osnuju poseban odjel za audiofile. Istina, izlazak iz krize bi pomogao, no on još nije na vidiku, a njegov nagovještaj bi značio „novu nadu“ i buđenje usnulog tržišta.
Nisam dobar prognozer no sada stvari uopće ne izgledaju dobro. Valjda će biti bolje...
Do trkeljanja...
Pozdrav!