Majko moja, što žena učini!
Piše: Vlado 'Vlad' Tomašević
Uselih se nedavno u novi stan. Jupiiiii!!! Ali majko mila koji šok za hifu.... Rastavi sustav, pa daj zapakiraj, pa daj pretegli skalameriju, pa otpakiraj, pa složi i pospoji sve. Šokovi ljudi. Šokovi! Suštinski. Iskonski. Kako za hifu, tako bome i za mene. Teška srca gledam prazne zidove nove dnevne sobe/slušaone i meditiram nad svim potrebnim zahvatima koje valja obaviti u ime kvalitativnog akustičnog tretmana moja nova četiri zida. Erm, jok! Iz glave neće pa neće, pa je krajnje vrijeme za uzeti olovku i "piece o'paper" i napraviti ratni plan. Skica simo, skica tamo, metar, pa vaser-vaga, pa šubler, pa mirkofon i kartica. Mjerenja. Stiže i The Gospođa (od milja još poznata i kao "Hanuma") u novu nastambu. "Joooooj kak' lepa soooobaaaa!! Tu bumo fotelju, tu bumo stol, tu bumo slike, tu tepih, tu kutnu garnituru, tu ovo, tam ono..." Đizs! A zake sam ja (pitam se) vodio rovosku bitku sa skicama i mjerenjima kad je sve palo u vodu onog trena kad se pojavila moja životna "supatnica" i jednostavno pomela sve moje planove prvim korakom kojim je prešla preko našeg novog kućnog praga?
No dobro. Ona na svoje, ja na svoje. Nekak' mi to na kraju 'izkombiniramo' i dođemo do neke srednje žalosti, o'š za hifu, o'š za look dnevne sobe. Uvjet – TV na zid, zvučnici u krivi ugao i puno malih vazica, vrčića, ćupića, školjkica i krpica po svemu. Gledam to sve: "Ja bum se ranil v desno koleno!" A što ću drugo pomislit', svih mu audiofilskih svetaca, kad je moja nadobudna slušaona poprimila oblik svake druge prosječne dnevne sobe u koju se na vrat, na nos ugura hifi sustav u prvi slobodni ćošak i to samo zato jer će iznad njega biti i TV, pa ajde, kad je već telka tamo nek mi bude i nek se malo i skalamerija slika. Ali samo ako se žice ne vide. Ma jok draga. Ni za živu glavu se žice neće vidjet.
Sjedim u svojoj krasnoj, velikoj, novoj kutnoj garnituri i idem malo beta-testirat' to žalosno kuće od mojeg nekoć grandioznog hifi sustava, smješteno onako u kutu pored sobne palme, pokislo od srama što velebna imena i performanse mojoj jedinoj ne znače apsolutno ništa. Cijenu tako i tako ne smijem reć jer mi u suprotnom neminovan razvod sljedi brže nego što moj novi susjed Krsto može maznut tri ljute. A, vjerujte mi, taj može mazat ljute. Pustim nešto 'nako malo jazzy kad ono krkne bas u stadionskim razmjerima. Ajd ništa. Daj malkoc zvučnike dalje od zida, daj ipak malo vidi ona mjerenja i možda ipak ne budi lijen pa odrolaj ženi svojoj onaj novi tepih na parket ispred hife da joj ga je lipo vidit. Kako ne. Sve za ljubav jel...? Opet to sve malo "tuče" ali nije više tol'ka drama. Ipak, ne valja pa ne valja. Pogled iza sebe – kad ono – goli zid. Nagni se dvjast centi naprijed. Iruda mu kud sad uteče bas? He, he, he. Ne'š ti nauke o refleksijama. Nego dobro. "Ženo! Ajmo mi u Bauhuausa po one tvoje police za zid! Ako'š bit' dobra još te i u Arena centar vodim po onu torbu!" Nema draga pojma kakvu prljavu igru igram, ali nije njoj ni želja, nit' je treba brinut. Jer, u konačnici, ipak će njoj biti oku ugodnije, a to je ono najvažnije.
| "Cijenu tako i tako ne smijem reć jer mi u suprotnom neminovan razvod sljedi brže nego što moj novi susjed Krsto može maznut tri ljute. A, vjerujte mi, taj može mazat ljute." |
Pušim cigaru i gledam grad kroz staklenu stijenu svog lijepog, velikog balkona (treba li uopće spomenuti novog). Chuy-ne-lay (kineski = punica op. a.) i The 
Gospođa su "prek' ceste" u dnevnoj sobi i dok njih dvije zabušavaju pred nekom sapunicom, mislim si: "Di, kak' sad da ja najlakše nabavim obloge za plafon koje imaju 'renesansne šare' po sebi, ne potrošim malo bogatsvo za to, a da ipak imaju i neku akustičku vrijednost?" Moram malo uredit' plafon da nam dnevna soba bude ljepša, jel. A ako usput još samo mrvicu zatomim režanje gornje sredine, na konju sam!
Ajde o tome ćemo možda drugi tjedan, ali za sad sam uspješno koliko-toliko postigao kompromis između estetike (čitaj: ženskih potreba), akustike i količine prostora koji smijem privatizirati u ime svojih niskih hobističkih strasti. Jesam li zadovoljan? Neću se žalit', čak dapače: bome ovakav događaj pomogne čovjeku shvatiti koliko je povremeno ogrezao u stvari koje drugi oko njega ne shvaćaju ili ne doživaljvaju u svoj njihovoj raskoši. A sad ti budi njuška i pomiri 'normalan' svijet sa samim sobom. Jer, uistinu, pa kaj ti luđaci kojima je sve-u-jedan kućno kino od dvjesta Eura dosta ne shvaćaju koliko to loše svira i kako im nije jasno da hifa MORA imati svojih 30 – 50 m2 prostora!? Pa makar i u stanu od 25 'kvadrata'! Mislim zaista, ovaj svijet fakat više jednostavno nije normalan. Kuda to sve vodi ja ne znam, ali da nastavljam rat sa The Gospođom oko mojeg 'quality spacea' i 'quality timea', u to budite uvjereni. Jer možda i je dobila ovu bitku, ali tek smo se uselili...
Ja bum se ranil...
...v desno koleno...i to po pol' tjedna.
