Funkcionalan  dizajn

 Hegel njeguje minimalistički pristup. Sve je u crnom, na prednjoj plohi su samo tri stvari: rotirajući  potenciometar za glasnoću, rotirajući selektor ulaza i veliki LED zaslon s plavičastim osvjetljenjem  smješten između navedenih rotirajućih komandi. Kako ovo pojačalo posjeduje integrirani D/A konverter, tako je i on minimalistički uređen, pri tom ne mislim na kvalitetu ustroja ili manjak ugrađenih dijelova, nego na  pet jednostavnih digitalnih ulaznih priključaka koji su fizički odvojeni od analogne sekcije i zvučničkih terminala. Multifunkcionalnosti ovog pojačala nedostaju dvije stvari: prva se odnosi na izostanak priključka za slušalice a druga na izostanak pre-out priključka za spajanje s dodatnim pojačalom snage.
Unutrašnjost H80 je nešto drugačija u odnosu na prethodnika (H70). Tako ugrađeno pretpojačalo je utemeljeno na modelu pretpojačala P20(FET tranzistori), snagu od 75 watta isporučuju upareni Bipolarni tranzistori po kanalu uz svesrdnu podršku snažnog toroidnog transformatora. Naravno i ovdje je prisutan SoundEngine sklop koji je odgovoran za kombinaciju dinamike i prirodnih zvučnih boja.Broj analognih ulaznih priključaka sveden je na dva para RCA i jedan par XLR konektora. Smatram da potrebe za većim brojem analognih priključaka nema, jer stvarnost je postala digitalna. Unutar ovog integriranog pojačala je implementiran D/A pretvarač složen na temelju 32bit AKM4399 čipsetu, doduše njegova konfiguracija nije toliko napredna kao u modelu integriranog pojačala  H300. Zapravo, ugrađeni DAC je varijacija postojećeg eksternog modela H11 DAC-a. Ugrađeni D/A pretvarač podržava rezoluciju 24bit/192kHz preko optičkih i koaksijalnih ulaza dok 24bit/96kHz ide preko USB priključka. Dakle, postoje određene mogućnosti za igranje s digitalijom. Za lagodno upravljanjem integriranim pojačalom Hegel isporučuje daljinac koji je nešto manji od kreditne kartice, ali bogat funkcijskim tipkama među kojima se nalazi i tipka za upravljanjem računalnih datoteka. Prilično zgodna stvarčica!

Metodologija testiranja

 Imajući u vidu da je ovo stereo integrirano pojačalo namijenjeno široj publici, metodologija testiranja je uključila i računalnu konfiguraciju  s inkorporiranim LG BD-ROM, te s operativnim sustavom Windows 7(64bit), i medijskom  programskom podrškom u obliku  JRiver Media 19. Računalo je bilo povezano s Audioquest optičkim kabelom i Black Rhodium Star USB kabelom. Analogna veza s Marantz SA11S2 CD/SACD playerom odvijala se preko Audioquest Niagara(srebro kao vodič) i Black Rhodium Overture DCT Ultra (palladium kao vodič). Zvučnici u testnom sustavu su bili VMPS RM30, dok zvučnički kabel - Audioquest Mont Blanc.

Zvučne impresije

 Svestranost jednog pojačala manifestira se u tome da ono mora ravnopravno prikazati mekoću i fluidnost ženskog vokala kao i udaraljke potpomognute električnim bassom. Sve se mora prepoznati  u detalje a opet da ne izgleda kao kirurška analiza glazbenog materijala(Cassandra Wilson, After The Beginning Again, Winter&Winter). U tom pogledu H80 je skoro pa identičan kao njegov mega brat H300-doduše osjetna je razlika u wattnoj muskulaturi, pa ritmičnost H80 nema tu eksplozivnost koja je izražena kod H300. No, ako se prizemljimo onda navedeni nedostatak nije uteg na vagi koji će pretegnuti na jednu stranu. Ono što imponira je manifestacija respektabilne tonalne ispravnosti, fina mikro dinamika  na svim razinama glasnoće, kao i finoća pulsiranja glazbe. Iako VMPS RM30 po svojim tehničkim specifikacijama (pad impedancije do 3 Ohma) nije sklon sinergiji s pojačalima koja imaju manje od 100 watta na 8 Ohma, u toku rada nije bilo primjetno međusobno razmimoilaženje kao niti gubitka bass definicije. Ovaj podatak govori jako  puno o tome kako su u Hegelu riješili izlazni stupanj kod svojih  pojačala,a riješili su ga više nego dobro. Naime, nebrojeno puta sam bio svjedok gdje su vlasnici uparivali pojačala slabijih kapacitetnih  moći na niskim impedancijama sa zvučnicima koji imaju veoma nestabilnu impedanciju, a ti sustavi su koštali prilično velike novce, da bi sve na kraju rezultiralo nezadovoljstvom posebno u reprodukciji najnižeg spektra.

Digitalni paket

 Integrirano pojačalo s ugrađenim DAC-om je zapravo "box with double fantasy", kutija s neistraženim potencijalom.Ništa se ne zna dok uređaj nije uključen i isproban do zadnjeg detalja. Moje zadovoljstvo je time veće što sam dobio na test novu" igračku" o kojoj se na kraju prošle godine dosta pričalo,a malo toga saznalo. Saznanje da se u H80 nalazi izvedenica vanjskog DAC-a HD11 s optičkom/koaksijalnom vezom koja podržava 24bit/192kHz i USB vezom koja podržava 24bit/96kHz razlučivost generiralo mi je ideju da usporedim primjerice optičku vezu s USB-om. S obzirom da posjedujem glazbeni materijal snimljen u rasponu rezolucije od 16bit/44.1 pa sve do 24bit/192kHz  usporedni test je bio pravo malo istraživanje o prednostima i nedostacima navedenih digitalnih veza. Za tu namjenu koristio sam Digital Download iz produkcije Naime Labela, jazz album - Heartplay u izvedbi Charlia Hadena& Antonio Forciona.

A-24bit/192kHz

 U svijetu koji postaje prezasićen digitalizacijom glazbe, sve teže je naći iole kvalitetan glazbeni uradak za ljude koji traže nešto više od pukog slušanja. Jazz album Heartplay izvode dva zasigurno nekomercijalna svirača akustičnih instrumenata: Charlie Haden dvostruki bas i Antonio Forcione akustična gitara.Uspješna kolaboracija između dva umjetnika podarila je album jedne smirene atmosfere, opuštena svirka bez pretencioznosti. Zvuk visoke razlučivosti bogat je detaljima, mikro dinamikom, a lepršavo prebiranje po žicama odaje onu finu strukturu jazz izvedbe. Ritam je dosta ujednačen pa se stječe dojam laganog opuštanja neurovegetativnog sustava, nešto poput opijata za smirenje.

B-24bit/96kHz

 Prelaskom na USB vezu a time i na deklarativno nižu rezoluciju, došlo je do značajnijih promjena. U prvi plan je izašla duboka tamna pozadina, tjelesnost instrumenata je daleko izraženija, niskotonski  spektar dobiva na čvrstini,  a dinamički otkloni daju živahnost cjelokupnoj atmosferi. Doduše, izostala je u manjoj mjeri fina struktura kod prikaza detaljnosti, a srednji i visoki tonovi nisu imali izraženu lepršavost kao u višoj rezoluciji. Zbog izraženog gaina u protoku signala  potenciometar za glasnoću sam morao spustiti sa 60 na 51. Znakovit je napredak D/A pretvarača koji posjeduju USB povezivost, razlika između optičke/koaksijalne veze koja podržava 24bit/192kHz rezoluciju i USB veze koja podržava 24bit/96kHz je sve manja tako  da mi se čini da s ovom potonjom može živjeti na duge staze, jedino je bitno posjedovati kvalitetan USB kabel (čitaj negenerički) i solidnu zalihu kvalitetnog glazbenog materijala, užitak je zajamčen.

Zaključak

 Hegel H80 je integrirano pojačalo koje zaslužuje više od standardnog respekta. H80 nije zamjenski model koji treba nadomjestiti prethodnika, on je unaprijeđena vrsta tzv. entry level uređaja. U njemu je prisutna dobra kohezija između naprednog rješenja pojačivačke sekcije i malenog nesavršenog D/A pretvarača. Sve zajedno upakirano u jednostavno crno kućište govori da su jednostavne stvari zapravo najbolje stvari. Hegel H80 svojim zvučnim performansama  može biti partner širokom spektru zvučničkih konstrukcija, pri tom ne mislim na velike kompleksne dizajne s puno jedinica, nego na standardne monitorske zvučnike  i manje samostojeće konstrukcije. Hladnokrvna preporuka..

Info:

Presudili smo: